Jedan dan na poluotoku

RoniocOdlučujem krenuti put pučine, tek što sam odlučio tako vidim od sebe jedno 100 metara kako more kuva. Veća je peraja lupila od površinu da bi se idućeg trenutka sve smirilo. Mislim se dobro je, riba radi.

Malo o njemu

 

Pelješac je drugi po veličini naš najveći poluotok, smješten na jugu Hrvatske između Ploča i Dubrovnika. Spomenuo sam ova dva grada zbog toga što je sjeverna strana pod velikim utjecajem rijeke Neretve a Ploče predstavljaju prijestolnicu te rijeke, dok južna strana ima sva obilježja dubrovačkog kraja. Sjeverna i južna strana predstavljaju dvije opozitne pozicije. Dok je sjeverna strana mutnjikava, hladnija i sa više otočića, južna je strmija, toplija i raznovrsnija ribom. Tako na sjevernoj strani na kojoj prevladava pjeskovito/muljevito dno možemo zateći lubina, cipla, licu te zbog velikog broja školjkaša i ribe koje se njima hrane - glavni predstavnik je komarča. Na južnoj pak strani, koja je više grotasta, češće ćete viđati zubace, šarge, gofove, kirnje. Treba napomenuti kako smještaja ima i usred ljeta, možda upravo radi njegovog udaljenog položaja, slično kao na otoku Lastovo. Ako se pak odlučite za smještaj na otvorenom budite pripravni na to kako ćete moći čuti a možda i vidjeti (van sezone) čopor čagljeva. Stoga svu hranu držite u hladnjaku, a ostatke hrane spremite u kesu predviđenu za kasnije odlaganje u smeće, te je vratite nazad u automobil. Noću i tijekom dana zbog tišine možete čuti simfoniju zrikavaca. Bez obzira na odabir smještaja budite pripravni na ubode komaraca koji se doimaju kao da su podrijetlom iz Transilvanije. Istaknuo bih kako treba biti oprezan glede vremenskih prilika jer tamo zna puhati jedna od najjačih bura na Jadranu i to u potezu od ušća Neretve do Žuljanskog zaljeva. Jugo također može doseći olujnu snagu ali vam onda ostaje sjeverna strana (zgodno, zar ne). Pričati o Pelješcu a ne spomenuti vinograde i vino bi bio pravi grijeh. Stoga ako se odlučite provest godišnji tamo nastojite probati Dingača, Grgića te Plavca iako ni ostale sorte nisu ništa lošije.  Što se tiče samog ribolova nekad zna bit dobro, nekad loše (kao i svugdje) ali Pelješac nudi i druge čari od kojih sam neke već spomenuo.

 

Skaline

 

Razmišljam prevrćući se po krevetu te pogledavajući stalno na sat kad će više doći vrijeme ustajanja. Napokon, nakon x-tog puta što sam se probudio te ponovno zaspao, konačno se javila budilica i oglasila 4 sata. Treba li napominjati da sam teturajući do kupatila izbjegavao pogled u ogledalo - a tko želi sebe gledati nakon samo 3 sata spavanja. Doručkujem ležerno, razmišljajući o nekim trenucima ribolova koji su još uvijek svježi. Sam sebi govorim kako ću neke stvari ovaj put bolje napraviti. Zvonim na vrata svog sulovca Tonija koji, iako na nogama, još je uvijek u poljima od snova. Slijedi klasično opravdanje kako je loše spavao i kako će još samo 15 minuta. Gledam televiziju dok se ovaj još prenemaže po sobi. U čekanju mi je laknulo zbog spoznaje da ima nekih koji ujutro izgledaju gore od mene. Krećemo sa polusatnim zakašnjenjem ali kome je to više važno. Putem do Pelješca malo pričamo a na cesti ništa nova. Odabiremo južnu stranu, te zaustavljajući se na mjestu koje se čini zgodno izlazimo te vadimo opremu.  Deseti je mjesec i zrak je još uvijek topao, more isto tako, puše lagano jugo. Jutarnju tišinu narušava blizina bagera koji neumorno razbija kamen proizvodeći pritom zavidnu buku. Moj sulovac se na brzinu obukao te izabrao desnu stranu i sam kraj.  Odlučujem krenuti put pučine, tek što sam odlučio tako vidim od sebe jedno 100 metara kako more kuva. Veća je peraja  lupila od površinu da bi se idućeg trenutka sve smirilo. Mislim se dobro je, riba radi. Prvi uron radim na 10 metara kako bi izišli mjehurići zraka koji su se zbili između mene i mog odijela a i da naviknem pluća na nove uvjete. Slijedeće radim između 10 i 15. Ribu vrijednu hica nisam do tada uočio, pa sam odlučio zaronit malo dublje jer na prethodnim dubinama nisam pronašao "adekvatan" zaklon a i neposredna blizina bagera je vjerojatno učinila svoje. Usta mi se krive u smiješak jer mi pada na pamet moj sulovac koji ide uz sam kraj, no tko zna možda buka bagera nešto i privuče. Pretražujući u pola dna primjećujem kako dno prilično ravnomjerno pada do dubine od 20 m.  Do 20 m se nalazi posidonija sa sitnim kamenjem da bi se od 20 m nalazile stepenice . Prva na 20, druga na 24 te ostale preko 30 m. Spuštam se na prvu, nakon nekoliko sekunda iz dubine se pojavljuju fratri i oveći šarzi, izranjam zbog loše pripreme. Slijedeći uron radim malo podalje od tog mjesta i opet slična situacija, prvo fratri no ovaj put se šarzi drže malo podalje. Termoklinovi gotovo da i ne postoje.

 

 

Ronioc

 

 

U narednim uronima realiziram dva fratra. Odlučih se pomaknuti malo dalje od tog mjesta, u slijedećem uronu prilazi mi šarag od pola kile. Prilazi mi frontalno i prije nego što će ući u domet počinje svoj ples negodovanja. Prvo se kreće lijevo pa desno pa opet tako, odlučujem ostat miran pa ćemo vidjet čija majka crnu vunu prede. Izranjam s njim. U slijedećih nekoliko urona opet nailazim na šarge koji mi vjerojatno odlučuju pokazat svu svoju umješnost izbjegavanja predatora s površine. Odlaze od mene na način da plivaju pod istim kutem pod kojim ja zaranjam na njih, tako mi ostaje otkrivena (samo rep) za hitac najmanja moguća površina. Vidjevši takvo njihovo ponašanje ne odlučujem se za gađanje u poniranju jer sam s novom puškom a ne želim riskirat bespotrebno ranjavanje ribe, već radim čeku nedaleko od mjesta gdje su mudraci. Jedan se šarag okreće i krećući se bočno put mene pokušava ustanovit o čemu se radi. Ne znam je li što ustanovio ali ga pogađam točno po sredini - još jedan od pola kile. Spuštajući se prema dnu odlučujem se prišuljat do vrha iduće stepenice. Prilazeći tako razmišljam kako sam na jednoj talijanskoj kazeti (Tecniche di caccia subacquea ) gledao tipa koji je na isti način tako prišao vrhu neke padine,  nakon što je pogledao preko njega uočio je velikog zubaca kako patrolira. Provirujem oprezno jer se možda u podnožju nalazi i kirnja, gledajući tako put dna kasno primjećujem kako se scena sa zubacem ponavlja no ovaj put sam ja glavni akter. Zubatac od 2,5-3 kg prolazi podnožjem ne uzbuđujući se što mu poviše glave stoji komad tikovine i inoxa. Iako sam imao siguran hitac u nekoliko navrata ostajem skamenjen a on lagano ubrzavajući se okreće i odlazi iz mog vidokruga.Tako je to kad čeku percipirate kao tehniku bez suvišnih poteza a meni se pritisak na okidač očigledno učinio suvišnim (uostalom samo bi mi težina lovine nagrđivala nisku). Nekoliko idućih urona radim na 15 metara. Ležim u posidoniji kad odjednom panika, crneji i bukve bježe na sve strane, iz dubine brzo prilazi malo iskosa jato zubataca težine do 3,5 kg. Dva se odlučuju prići malo bliže kad u pola mora prilazi bočno i jedna palamida. Zubaci su malo daleko a ako budem gađao palamidu mogu se oprostit od zubataca. Oprostio se ja od zubataca i od palamide, očigledno sam puno mislio. U idućim uronima vraćam se skalinama, živo je, prilaze mi kantari a s njima jedan od oko 0,7 kg. Strpljivo čekarim jer mi se pozicija učinila baš dobra za gofa, kantari nestali a od gofa ni g. No na tom mjestu u idućem zaronu reliziram još jednog šarga od 0,6 kg. Zaranjam pozitivno razmišljajući kako mi barem šarzi nisu dorasli. Ta mi se bahatost nije isplatila jer uspijevam promašit  idućeg šarga u njegovom plesu. Odlučujem se opet na par plićih urona te uspijevam realizirat jednu komarču i pica. Pogledam put mjesta odakle sam ušao u more i primjećujem kako uopće nisam daleko otplivao, možda nekakvih 150 metara. Zadovoljan viđenom ribom na toliko malo prostora kroz misli mi prolaze oni trenuci kad bih znao prolaziti po dva kilometra a toliko se ribe ne bih nagledao. Još radim par bezbrižnih urona  u kojima srećem kavalu od nekih 10 cm, iako je mala ima školu te odlazi odmah u svoju rupu te malu kirnju koja me bezbrižno promatra. Možda se vidimo kad narastete. Skidajući opremu sa sebe prilazi mi i moj sulovac koji standardno ima komarču, šarga i pica na niski.
Dok nas sunce grije nešto jedemo, po glavi prebirem dojmove tog dana, bio je to dobar dan.

 

P.S. Treba napomenuti da sam ribolov obavljao pod sponzorstvom Ivice P. koji mi je ljubazno ustupio za tu priliku staklopastične peraje te sat Suunto D3, Bog mu da zdravlja i sriće.

 

Tomislav Knez
13.11.2005