Prošle godine je nekoliko talijanskih mjesečnika i internet stranica objavilo rezultate interesantnog istraživanja, provedenog na Sardiniji, s namjerom da se utvrdi koliki stvarno utjecaj na podmorski ambijent ima sportski podvodni ribolov u apnei.

Ovo ističem namjerno jer ljudi odmah počnu mahati podacima o ulovima krivolovaca koji s bocama, ili još bolje noću u kombinaciji boce + podvodna svjetiljka, desetkuju riblja jata. Time odmah trpaju prave sportske ribolovce u isti koš s krivolovcima. Gospodo molim Vas: "Nemojte nas miješati!"

Studijom se također htjelo pokazati utjecaj podvodnog ribolova na ambijent u odnosu na druge ribolovne discipline, a naročito na profesionalni ribolov. Ideja za realizaciju ove studije je rođena 1996. kao posljedica nebrojenih diskusija s profesionalnim i amaterskim ribarima, ambijetalistima i pseudoambijentalistima, o shodnosti zabrane ili limitiranja na najmanju moguću mjeru, aktivnosti podvodnog ribolova u Italiji, "kao izvoru svih bolesti mora".

Istraživanje je provedeno na način da je izabran statistički niz od 10 podvodnih ribolovaca različitih nivoa znanja i iskustva čiji se svaki ulov kontrolirao, registrirao te podijelio prema vrsti ribe. Vagala se svaka pojedina riba kako bi se dobila prosječna veličina/težina ulova. Izabrani podvodni ribolovci su ronili četiri uzastopne godine, kroz sva godišnja doba i na cijelom području Sardinije. Odabir kandidata nije bio lak jer se tražilo da ronioci budu na raspolaganju u svakom trenutku kad se za to javi potreba, radi pružanja dodatnih informacija o npr. terenima, tehnici lova, meteo uvjetima i sl. Od ronioca se također tražila i konstantnost u bavljenju podvodnim ribolovom kako bi bili u stanju roniti kroz cijelu godinu i u svim meterološkim uvjetima jer su trebali skupiti bar 40 urona godišnje. Za reprezentativni uzorak su uzeti podvodni ribolovci koji su pokrivali sve nivoe srednje kvalitativne kategorije - od niže srednje kategorije do visoke srednje kategorije. Namjerno nije uzeta u obzir kategorija natjecatelja jer oni čine manje od 5% ukupnog broja podvodnih ribolovaca i statistički uzorak ne bi bio realan. Također nisu uzeti u obzir niti početnici jer oni nisu mogli udovoljiti zahtjevu za konstantnošću bavljenja podvodnim ribolovom te vjerovatno ne bi imali dovoljan broj urona u godini.

Kod odabira kandidata postavljene su 3 kategorije s obzirom na iskustvo, operativnu dubinu na kojoj se prakticira podvodni lov te s obzirom na odnos kvalitete i kvantitete ulova koji se postiže. Kategorije su bile slijedeće:

srednje niski nivo:
- manje od 6 godina bavljenja podvodnim ribolovom
- lov do 10 metara dubine
- rijetki ulovi kvalitetne ribe kao što su zubaci, gofovi, orade ili lubini
srednji nivo:
- 6-10 godina bavljenja podvodnim ribolovom
- operativna dubina izemeđu 10 i 20 m
- povremeni ulovi kvalitetne ribe
srednje visoki nivo:
- više od 10 godina iskustva
- preko 20 m operativne dubine
- frekventni ulovi kvalitetne ribe

Na kraju je izabrano 10 podvodnih ribolovaca, od kojih su 3 pripadala najnižoj kvalitativnoj grupi, 4 srednjoj, a 3 najvišoj grupi.

Izabrani ronioci su, dakle, ronili kroz cijelu godinu, u razdoblju od 1996-1999. god. i za to vrijeme, kontrolirao se i zapisivao svaki njihov ulov. Rezultati su bili slijedeći:

RAZDOBLJE	1996.	1997.	1998.	1999.	UKUPNO
BROJ URONA	535	497	587	531	2.150
BROJ ULOVA	853	797	925	840	3.415
TEŽINA ULOVA (kg)	564	534	604	531	2.233
PROSJEČNA TEŽINA ULOVA (kg)	0,661	0,670	0,653	0,632	0,654

Rezultati su, dakle, pokazali slijedeće: deset podvodnih ribolovaca je u 4 godine napravilo ukupno 2.150 ronilačkih izleta i pri tom ulovilo 3.415 komada ribe, čija je ukupna težina bila 2.233 kg. To je 558,25 kg godišnje za svih 10 ronioca što daje prosjek od 55,825 kg godišnje po roniocu. Ovdje vidimo da je ukupan broj i težina ulova malen već u apsolutnom smislu. Pri tome je prosječna težina ulova bila 0,654 kg (u prosjek nisu uračunate kirnje, jer bi on onda bio još veći).

Usporedba s ulovom profesionalne ribarske flote još je interesantnija. Prosječni godišnji ulov ribarske flote na Sardiniji je bio 16.500.000 kg. Kako je na Sardiniji registrirano oko 1.000 sportskih podvodnih ribolovaca, računica na temelju ovog istraživanja nam kaže da oni svi zajedno u jednoj godini prosječno ulove 55.825 kg ribe što u odnosu na godišnji prosječni ulov profesionalnih ribara predstavlja (zaokruženo) samo 0,34% (slovima: nula cijelih trideset i četiri posto)!! Uz to je još i prosječna veličina ulova profesionalnih ribara daleko manja, a pretpostavlja se da se 30-40% ulova (mrtvog) baci nazad u more jer nema dovoljnu veličinu ili kvalitetu za tržište. Dodatna ilustracija je slučaj kojem je prisustvovao sam autor ovog ispitivanja. U lipnju 1996. je naime, također na Sardiniji, prisustvovao izvlačenju ludre, pri čemu je u jednom potezu izvučeno oko 400 kg zubataca. Ova "akcija" je kasnije imala direktne posljedice na ulov zubataca u slijedećim godinama. Slične priče sam čuo i s hrvatskih obala (opasanih par stotina kila orada u vrijeme mrijesta na Krku, samo je jedan primjer). Zapitajmo se koliko jednom prosječnom sportskom podvodnom ribolovcu treba vremena da bi ulovio 400 kg zubataca? Nekoliko godina, pod uvjetom da u tim godinama stalno napreduje. Inače bih bez pretjerivanja mogao reći desetljeće.

Interesantna je i usporedba sa sportskim ribolovcima - udičarima. Prosječna težina pojedine ulovljene ribe podvodnom puškom znatno je veća od prosječne težine ribe, ulovljene udicom. Da bi se uvjerili u to dovoljno je pogledati podatke sa natjecanja. Na natjecanjima u podvodnom ribolovu minimalna dozvoljena težina pojedinog ulovljenog primjerka ribe je obično između 300 i 500 gr (za kirnje i ugore 5kg). Riba čija je težina ispod dozvoljene, ne samo da nije dozvoljena za lov već se u slučaju takvog ulova i penalizira. Na natjecanjima u klasičnom ribolovu to nije slučaj. Tamo možemo vidjeti ulove kvalitetne ribe težine 70-80 grama, dugačke desetak cm. To međutim, niko ne smatra uništavanjem ribljeg fonda. Ovakvi primjeri su dokumentirani u izvještajima s natjecnja i raznim mjesečnim izdanjima. Možemo tako, npr. naći podatke (dokumentirano u mjesečniku MONDO PESCA) s prvenstva 1996. o krasnom ulovu od 16 kg ribe, ali u 547 ulovljenih primjeraka. To znači da je prosječna težina ulovljenih riba bila 29 grama !!! Ne navodim ovo zato što imam nešto protiv udičarenja, naprotiv. Želim ovdje samo pokazati koliko su ljudi neinformirani i kako krivo (pred) rasuđuju.

Da se za kraj vratimo na gornje istraživanje. Kad podijelimo ukupan broj ulovljenih riba (3.415) s ukupnim brojem ronjenja (2.150) dolazimo do rezultata da se na jednom ronilačkom izletu (4-6 sati podvodnog ribolova) prosječno ulovi 1,59 riba odnosno niti dvije cijele. To je realnost. Bogati ulovi koje uglavnom viđamo na fotografijama u časopisima (i na koje se onda neupućeni zgražaju) su realizirani od profesionalaca ili vrhunskih podvodnih ribolovaca koji u Italiji predstavljaju samo 5% od ukupnog broja sportskih podvodnih ribolovaca, dok je u Hrvatskoj taj postotak vjerovatno još manji. Takve fotografije su najčešće snimane na natjecanjima gdje nema ograničenja ulova, a i na samim natjecanjima bogate ulove ostvaruje možda prvih 6-7 podvodnih ribolovaca dok ostali imaju znatno manji ulov ili ga čak i nemaju. Podaci o natjecanjima u podvodnom ribolovu koji se održavaju na Sardiniji npr. pokazuju da je u svim natjecanjima koja su se održala u jednoj godini prosječan broj ulovljene ribe bio manji od 3 komada po natjecatelju.

Podvući crtu nakon svega ovoga nije teško. Možemo zaključiti da sportski podvodni ribolov u apnei ne utječe na varijacije ribljeg fonda, a u usporedbi s drugim načinima ribolova, pogotovo s profesionalnim, je najekološkiji i najselektivniji, iz prostog razloga što podvodni ribolovac vidi ono što lovi i može odlučiti hoće li uloviti ribu ili neće.

Najsmješnije mi je kad ljudi proglašavaju podvodni ribolov okrutnim. Da li je okrutnije ako se riba odmah na mjestu ubije ili ako je se pusti da izdiše u agoniji po 20-30 minuta nakon što se mreža istrese na brod ili plažu. Za kraj malo i o tzv. "bocašima". Autonomni ronioci sebe počesto proglašavaju ekološki osvještenima i napadaju podvodne ribolovce, a upravo iz njihovih redova dolazi najviše krivolovaca koji po noći, opremljeni bocama i podvodnim svjetiljkama izvode masakre kvalitetne ribe u dubini. Tada su međutim, oni podvodni ribolovci, a ne ronioci s bocama koji su uzeli pušku u ruke (razlika je ogromna). Meni su se neki osobno hvalili kako su za jednu noć izvukli nekoliko desetaka kila zubataca. Da bih ostvario isti ulov, ja bih trebao roniti cijelu godinu (možda i malo više). Osim toga, u zonama koje često pohode ronilačke grupe, uopće se ne može vidjeti riba (osim one koja živi isključivo u rupama) jer je totalno preplašena bukom koju proizvode "bocaši". Domaći ribari tada okrivljavaju podvodne ribolovce da su istrijebili ribu, a riba je zapravo tu, samo se povukla u veće dubine ili je promjenila područje.

Bilo bi interesantno napraviti sličnu studiju i u Hrvatskoj. Apsolutne vrijednosti bi vjerovatno bile drukčije, ali sam siguran da bi konačni omjeri pokazali istu ili sličnu situaciju kao i u Italiji, a ta je da sportski podvodni ribolov najmanje utječe na podmorski ambijent od svih načina ribolova.

Alan Černava
26.1.2001