Spašavanje podvodnog ribolovca

Ovdje je izložen redosljed postupaka kod spašavanja unesrećenog (onesviještenog) ronioca na dah tj. podovodnog ribolovca kakav se uvježbava u edukacijskim sustavima ronioca na dah (A.I.D.A., Apnea Academy).

Ovi postupci su uobličeni vremenom kao rezultat uvažavanja medicinskih spoznaja o fiziologiji ronjenja na dah, kao i iskustva sa natjecanja u ronjenju na dah. Zajedno sa tekstom o opasnostima kojima je izložen podvodni ribolovac, članak čini zaokruženu cjelinu osnovnog znanja o sigurnosti podvodnog ribolovca.

U jednom od tekstova na ovim stranicama pisano je o tome kako loviti ribu pod morem na siguran način. Osnovna pretpostavka je ronjenje u paru, tj. sa partnerom kada god je to moguće U ovom članku će biti izložen redosljed postupaka kod spašavanja unesrećenog (onesviještenog) ronioca na dah (podovodnog ribolovca) kakav se uvježbava u edukacijskim sustavima ronioca na dah (A.I.D.A., Apnea Academy). Ovi postupci su uobličeni vremenom kao rezultat uvažavanja medicinskih spoznaja o fiziologiji ronjenja na dah kao i iskustva sa natjecanja u ronjenju na dah.

Naime, koliko god nenaviknutim očima dramatično izgledalo, diskvalifikacije na natjecanju u ronjenju na dah zbog, najčešće kratkotrajnih, nesvjestica pri izronu su relativno česta pojava.

Otprilike svaka trideseta izvedba na natjecanjima u dubinskim disciplinama završi diskvalifikacijom radi kratkotrajne nesvjestice koja najčešće nastupa nakon izrona, na površini.

potrebno je otkopčati remen sa utezima - prvo unesrećenom a onda po potrebi i sebi

Ruka koja prolazi ispod pazuha unesrećenog zatvara mu usta

Za sigurnosno osoblje, tzv. Safety divere koji prate natjecatelje na maloj udaljenosti, i liječnike koji su uvijek u blizini sa potrebnom opremom, to su rutinske situacije na natjecanjima. Znajući da se nalaze u sigurnom okruženju, (najmanje 2 sig. ronioca koji pokrivaju posljednjih 20 metara, izrona, površinski sig. ronioc, fiksacija za osnovno uže sig. uzicom i primjena jednog od 3 sustava dopremanja unesrećenog na površinu, prisutnost liječnika, opreme za davanje kisika, evakuacijskog brzog plovila) natjecatelji pokušavaju izvedbu napraviti koristeći pa i posljednje rezerve kisika i snage.

Ovakav pristup je relativno česta pojava na natjecanju i završava u pravilu bez posljedica. Međutim u moru, za vrijeme podvodnog ribolova, može završiti tragično. Pogotovo u slučaju da je ribolovac sam ili udaljen od sulovaca. Nesvjestica u moru kao posljedica hipoksije (ili bilo čega drugoga – hiperkapnije, vazovagalnog refleksa ili slično) može dovesti do utapanja. Kako bi se ta mogućnost otklonila i smanjile eventualne posljedice hipoksičnog stanja, ribolovac partner treba reagirati i pravovremeno i na pravi način.

Pravovremenost reakcije kao pretpostavka uspješnog spašavanja se postiže tako da partner iz blizine nadzire zaron, a posebno izron podvodnog ribolovca.

U nekim situacijama je barkarijol koji čak nema ni ronilačku opremu posve beskoristan. U slučaju dubljih zarona, poželjno je da partner prati ronioca zadnjih desetak metara pred površinom, tj. da roni usporedno s njim (na dohvat ruke). Poznato je da, zbog najvećeg relativnog smanjenja okolnog tlaka, a time i pada parcijalnog tlaka kisika u plućima, nesvjestica najčešće nastupa u zadnjim metrima izrona. Stoga se u slučaju problema na ovaj način mogu uštedjeti dragocjene sekunde koje bi se izgubile ako bi partner morao zaroniti tek nakon što uoči eventualne znakove gubitka svijesti.

Znaci gubitka ili nastupajućeg gubitka svijesti (ne mora ih uvijek biti, ili mogu biti vrlo vrlo diskretni!) pod površinom koje partner može uočiti su:

•   Nepravilni zamasi perajama
•   Lutajući pogled, nervozno pogledavanje prema površini
•   Otpuštanje dijelova opreme
•   Ispuštanje zraka
•   Bilo što neuobičajeno

Ako je partner u dvojbi treba li reagirati – neka reagira!

Unesrećenog treba leđima nabaciti na grudi spasioca i držati mu dišne puteve van mora

Kako reagirati na pravi način? Mnogi podvodni ribolovci su već bili u situaciji da moraju pomoći onesviještenom kolegi. Olakotna okolnost u takvim situacijama je da se onesviješteni ronioc u velikom broju slučajeva sam vraća k svijesti i obnavlja disanje nakon što mu lice dođe u dodir sa zrakom. To se može zahvaliti osjetnicima smještenima na licu (oko usta) koji prepoznaju dodir sa zrakom i šalju poticaj za obnovu disanja u slučaju da nesvjestica nije preduboka. U svakom slučaju, svi koji su se prvi puta našli u takvoj situaciji znaju da nije lako zadržati hladnokrvnost i postupiti racionalno. Osim toga, vlada i određena neupućenost oko toga što raditi. Stoga će ovdje biti izloženi postupci za koje se smatra (jer su višestruko dokazani u praksi i imaju fiziološku osnovu) da će u najkraćem roku obnoviti disanje unesrećenog i time minimizirati štetne posljedice.

Slijed radnji kod pružanja pomoći roniocu koji je izgubio svijest

1. Iznijeti ga na površinu. Ukoliko je gubitak svijesti nastupio pod površinom ili na dnu, ronioca treba što prije iznijeti na površinu. Ukoliko nije vidljiv s površine, treba ga pronaći zaranjajući i pretražujući sustavno u sve širim koncentričnim krugovima oko mjesta zarona. U takvim je potrebno ostati pribran i smiriti lupanje srca kako bi upće bilo moguće napraviti koristan zaron. Do unesrećenog treba zaroniti te otkopčati njegov remen sa utezima, a zatim i svoj (nikako ne obrnutim redosljedom!). Nakon toga ga se prihvaća s boka tako da mu se jedna ruka provlači ispod pazuha i zatvara usta. Druga ruka ide sa strane leđa i prihvaća unesrećenog ispod zatiljka. Bočni prihvat je važan kako bi spasioc mogao što slobodnije perajati na putu prema površini. Ima i drugih načina iznošenja na površinu, ali dovoljno je poznavati i uvježbati jedan od njih pa neka to bude ovaj. Usta je važno zatvoriti kako bi se uklonila mogućnost ulaska mora u dišne puteve a time i u pluća. Ulazak mora u pluća otežava uspješno spašavanje i obnovu disanja, a zbog veće gustoće mora od tjelsnih tekućina, završava određenim stupnjem plućnog edema koji zahtijeva stručni nadzor i bolnički tretman nakon spašavanja. Ukoliko do ulaska mora u pluća ipak dođe (može se prepoznati po pjeni koja izlazi na usta), procedura spašavanja provodi se jednako. Na izbacivanje vode iz pluća ne gubi se vrijeme na mjestu udesa budući je upitna uspješnost i svrhovitost tog postupka.

2. Održavati ga na površini i održavati mu dišne puteve izvan mora. Najlakši način za održavanje onesviještenog ronioca na površini je da ga se nasloni na grudi ili rame zauzimajući pri tom kosi položaj tijela u moru. Usta i nos ronioca moraju biti izvan mora i po mogućnosti pošteđeni zapljuskivanja.

3. Maknuti mu s lica svu opremu (masku, disalicu...). Cijelo vrijeme glavu treba držati unatrag zabačenu, istegnutog vrata kako bi dišni putevi bili prohodni.

4. Puhnuti mu u lice snažno nekoliko puta. Ovo puhanje potičući cirkulaciju zraka oko lica dodatno stimulira spomenute receptore koji signaliziraju boravak na zraku i obnovu disanja. Između puhanja može se ronioc glasno, odlučno ali ne panično, dozivati imenom i poticati na obnovu disanja. Šamaranje, drmanje i slični postupci nemaju medicinskog temelja pa ih ne treba koristiti. Na ovu fazu ne treba trošiti više od 30 sekundi.

Gčlava unesrećenog se zabacuje unatrag kako bi se oslobodili dišni putevi

5. Primjeniti umjetno disanje ukoliko unesrećeni nije spontano prodisao.

Treba napraviti nekoliko odlučnih i snažnih upuha u razmacima od približno 5 sekundi. Prilikom upuhivanja zraka jednom rukom treba držati nos začepljen. Kako istovremeno treba unesrećenog držati iznad površine, najbolje je da se nos zatvori rukom koja prolazi ispod glave (vrata) i ujedno služi kao oslonac. Pri tome paziti da je glava zabačena, vrat istegnut i usta dovoljno otvorena kako bi zrak imao prolaz i to u pluća a ne u želudac!

6. Unesrećenog dovući na obalu ili plovilo i pozvati hitnu pomoć ukoliko nakon 1 minute upuhivanja nije došlo do obnove disanja. S pružanjem pomoći treba nastaviti i na obali (plovilu) do dolaska stručne pomoći. Položaj tijela treba biti takav da mu je glava na nižoj razini od nogu kako bi se potpomogla cirkulacija od srca prema mozgu. Ukoliko se zasigurno može ustvrditi prestanak rada srca, pruža se kardiopulmonarna reanimacija (umjetno disanje i masaža srca) ali samo ukoliko je osoba za to osposobljena. Postupak teglenja prema obali ili plovilu uz istovremeno davanje umjetnog disanja opisan je na kraju članka.

Nakon što unesrećeni dođe k svijesti i samostalno prodiše, poželjno mu je kroz neko vrijeme omogućiti disanje čistog kisika iz malih prijenosnih spremnika namijenjenih upravo ronilačkim incidentima. Ovo je, naravno, moguće jedino ukoliko se radi o kakvom organiziranom natjecanju gdje su takvi kompleti za davanje kisika obvezna oprema liječnika.

Opisana procedura je relativno jednostavna i jasna. Polaznici tečajeva ronjenja na dah je precizno izvode već u drugom ili trećem pokušaju. Ali najčešće ne u prvom! Nikako ne bi bilo dobro da prvi pokušaj spašavanja bude onaj stvarni. Stoga bi bilo poželjno da svaki podvodni ribolovac, u dogovoru sa partnerom ili organizaciji svog kluba, odvoji dvadesetak minuta vremena u moru i uvježba ovu proceduru. Iako svi želimo nikada se ne naći u takvoj situaciji, dužnost nam je obučiti se kako bismo napravili najbolje što možemo ako se u njoj ipak nađemo.

Joško Meter
AIDA instruktor ronjenja na dah

Prilozi:

1. Teglenje na obalu

Ubod na ježa je mala cijena za ovakav osmijeh :)

2. Teglenje na obalu uz umjetno disanje

Ukoliko je obala udaljena, može se i za vrijeme tegljenja pružati umjetno disanje. Međutim, ovaj postupak je dosta naporan i složen, te zahtijeva višestruko uvježbavanje kako bi se efikasno izveo a da unesrećenom ne dospije more u pluća. Spasioc peraja na leđima držeći unesrećenog na grudima. Lijeva ruka je provučena ispod pazuha, a njeni palac i kažiprst drže nos unesrećenog zatvorenim, dok preostali prsti drže usnik spasiočeve disalice u ustima unesrećenog i to zabrtvljeno. Spasioc palcem desne ruke drži zatvoren kraj disalice kako u nju ne bi ušlo more. Paralelno sa perajanjem prema obali, povremeno uzima kraj disalice u usta, uranja svoju glavu u more kako bi se unesrećenom dovoljno istegnuo vrat i oslobodio prolaz zraku, te upuhuje zrak kroz disalicu u pluća unesrećenog. Zatim izranja svoju glavu van, miče disalicu iz svojih usta kako bi mogao udahnuti, a njen kraj opet zatvara palcem. Ova upuhivanja se ponavljaju dok se ne dođe do obale. Kod izlaska na obalu spasioc skida peraje u plićaku kako bi bio mobilniji.

Login or register