Ovih zadnjih 3 godine nisam baš imao vremena za ronjenje zbog posla, nažalost, pa bi mi svaki trenutak proveden ispod površine bio dragocjen.

Evo napokon se zakisao jutros nakon ne znam ni sam koliko vremena. Prva čeka, ništa se ne dogadja, totalno sakriven u jednom usjeku, samo vrh puške viri vanka, skoro pri kraju čeke, vidim zubačića od oko 3 kila, samo laganini jedri podmorjem, malo zagugućem al totalno nezainteresirano prodje dalje. Hmmmm...

Tražim šarke u rupi gdje sam ih znao hvatati, rupa je izmedju kao dvije stijene koje čine grubo slovo "L", nema ih. Okrećem se, vidim jednu ovratu od 0,60dkg u daljini, šarci malo manji i crnoguze zuje okolo....15m...malo se povučem u usjek i čekam ovratu, kadli otamo ogromna silueta, u početku mi nije bilo jasno, mislio sam da je kakav orhan, kadli zubatac, oooogroman.....okreće se, kad iz dubine jos 7-8 macana, 8kg svaki. što ću, jos se malo povučem dublje, koliko mogu, zagugućem i odvaze se svi prić bliže....Jedan srednje veličine, u biti svi su bili isti okuraži se i prodje još bliže od ostalih, na jedno 3,5m od mene....Ajde još malo mislim se, imam snakea sa 18.5 gumom i tupom 6.5 strijelom. Ne želim ga ranit i da se iskida....čekam čekam čekam, ne znam ni sam koliko, gugućem al neće faca prić niti centa blize. Al uopće nije nervozan....divim mu se, osjećam da je vrijeme za izron...ništa, samo izronim a oni se malo trznu i u dubinu, ništa nervozno.

Lud, malo se nadišem i malo u dublje na otprilike isto mjesto zaronim, još bolje se sakrijem, al nema ih...faljivam jednog šarka i izranjam.

Idem malo dalje, podranjam par metara, gledam dno. Ugledam jedan lijepi kamen sa sakrit se, nadišem se idem dole....u padu gledam kijernicu 10m od mene. Padnem na željeni kamen, gledam ponašanje kijerne, malo se povukla al glava joj strši vanka, gleda ko joj je to došao u posjet. Srećom konfiguracija terena je skroz povoljna za mene..kamenja izmedju mene i nje..šuljam se po dnu, trudim se bit sto nečujniji, tiši, priljubljen skroz u dno, dolazim joj u domet, čekam, da li je gadjat kroz donji dio glave ili se još približiti. Lagano se trzne i krene prema dubini otvarajući mi se cijela bočno. Sad si moja, paf pogodak bočno, skoro cijela strijela je prošla, mali polukrug pravi i pokušava uć u rupu ali zatežem konop i eto je na nisci.

Jos jedan zaron na željeni kamen, oće li me kakav zubati posjetit, ništa......jedan kantor mi se vrti već neko vrijeme oko puške.....šut, i na nisci je..

Opet zaron na isti kamen, jedan veliki kantor od oko 0,80 kg mi dolazi, al griješim, zamaho sam perajama slučajno, okreće se bočno i odlazi laganni, čekam oće li opet prić ali vec je dalje, gadjam na domet i faljivam za milimetar.

Idem malo dalje, opet dobar kamen vidim, nadišem se i legnem. Gledam okolo, ništa se ne dogadja, čekam jos kad iz pola mora 3 zubate glavurde. Ajme koliki su. Dva stoje na distanci, a jedan 8 kilaš opet na mene, skoro kao smudut mi dolazi, perajice mu totalno priljubljene uz tijelo, skoro mu vidim zubiće....kako je dobar!! Ajde jos malo prika, ajdddddde.....opet na 3.5m i ne znam ni sam kako, pogleda me, okrene i kao da je ono, rekao ha! malo sutra prijatelju......krene prema kompanjonima i izgube se u dubinu. Mogao sa možda zaperajat i opalit al me bilo strah jer ako ga ranim, gotovo je.

Jos par čekica i pogadjam kantorica jos jednog i šarka. Začepilo mi se desno uho, problemi sa kompenzacijom, ispušem nos dobro, lagani zaron na 2m  samo da vidim je li bolje,...malo mi se  zamantralo ono....dosta za danas kazem sebi,  zubaci će pričekat neko bolje vrijeme. Next time dolazim vam u posjet sa 120kom.