Ma divne li povijesti...opet se i to čudo desilo, dobili smo Njemce i dokazali im da im je bolje da nam se ne nađu opet na putu. Jednom na svjetskom a ovaj put na europskom...Takva pobjeda jednostavno zaslužuje malo slavlja i prepuštanja svim čarima koje nam donosi najdraža piva...

           Bez obzira na to sve, sjedam u bus za Split u kojem me čekaju Grga, Enco, Žužić i Simoneli.

Za sljedećih sat i pol već smo na kavi u Podgori zajedno sa Cerinskim ali našao se tu još Lozančić, Hale, Mališa... Za mene  je Podgora pomalo iznenađujuća. Očekivao sam neko malo ribarsko mjesto, posve odvojeno od turista kad ono totalni promašaj... sve se oko nas plavi, tj. žuti...sami Šveđani i naravno Šveđanke ;-)

Dolazimo obaviti kortizaciju i vidim da nisam jedini bez lječničke...bilo je i puno, puno gorih od mene (smijeh). Organizator nam nudi službenog lječnika za pregled koji nam je bio jedina karta za natjecanje jer stav je bio jasan:  bez lječničkog, nema nastupa.

Svi naravno dobivamo potvrdu ali ja od treme jedva prođem...on meni "visok tlak momće"...ja njemu "trema stari, trema..."

Moram reći da mi je bilo iznimno drago vidjeti sve te ronioce na jednom mijestu...bilo je tu iskusnih gotovo neizostavnih članova PJJ ali isto tako onih poput mene koji su po prvi put na ovakvoj gari. Sve te priće o ulovima, pozicijama... ali zanimljivo nitko nema ništa memorirano u zoni...kakvi lisci...nisu ni svijesni da će sami sebe demantirati već za 24 sata :-).

Smiještamo se u apartman i provjeravamo opremu za sutrašnje natjecanje. Važu se olova, slažu razne kombinacije, dva puta se torba okreće naopako i vadi sve iz nje za svaki slučaj da nešto ne pofali. Več je gotovo 1 sat i vrime je za ubiti oko na 4-5 sati jer već u 6.30 je polazak. Naravno  kao po običaju (tako sam čuja) ne kreće se u dogovoreno vrime nego tek oko 7.30 pa čak i nešto posli toga. Putem pokušavam načuti di tko roni, kakvi su tereni, što očekivati te uz razgovor sa Antom i Encom oprilike šenjam di ću zaroniti.

              Dolazimo u uvalu Bristovu ta me kupi barkarijol sa pasarom i 4 ks ... Odmah, iz priloženog, mi je jasno da neću do vrha zone ići. Ubrzo se oblačim, uzimam svoju 60-icu, lampu i već  sam u moru. Prvi zaron na 12...drugi na 13 i oko jednog kamena počinjem svitliti sa lampom... možete samo zamisliti smješak pod maskom kad sam ugledao ugorov rep?!

Po drugi pot zaranjam ali nikako vići glavu, rupa je premala i jedva osti uspijem ugurati, pucam napamet, trzanje, mutež i ne izvlačim ništa... ma lud, lud. Rupu više nevidim, sve se zamutilo...

Kažem sam sebi da idem napraviti dublji zaron te padam na 19m... ma vidi vraga... ispred mene lipa ploča a iz nje još lipša glava...pras i četverozub izvlači prvog ugora a prošlo svega 10 min natjecanja, ma diš lipši početak. Savljam ga na bovu i idem po onoga na 13 m ali u rupi ništa...kamo je nesta mislim se?! Pogledavam svog ugora na bovi i skužim mali friški ožiljak blizu repa... pa to je isti ugor samo šta mi se izvuka dok nisam gleda. Aj sad mi je već lakše i krećem dalje. Kvalitetan teren je uglavnom dubok, te se radilo od 15 do 24 m bar što se mene tiće. Teren na takvim djelovima je super i pronalazim još jednog malog ugora te mu obečajem da se vidimo dogodine, a on meni da će me čekati i da če se malo udebljati... Ubrzo nailazim na Antu i Enca koji pokušavaju pronaći validnog fratra na 25m, ne želim im smetati te odlazim dalje...Odjednom sam sam, nikoga oko mene, ni blizu mene, ...osta sam sam a barkarijola nema, ma da poludiš...još kad sam falio šarga u  rupi koji me uspio nasamariti i izaći na drugu stranu jer nisam prepostavio da rupa ima dva ulaza...a štaš, amater. Eto napokon mog barkarijola koji me prebacuje na drugu poštu te usput važemo moga ugora za kojega ustanovimo da nije baš validan... Još mi ostaje 40 minuta natjecanja a osjećam se pomalo podhlađeno, umorno a ni sinusi nisi najbolje ali nedam se te uspjevam nekako održati istu frekfenciju zarona koji 5 minuta prije kraja gare rezultiraju još jednim ugorom...e ovaj je već nešto puniji i bliži validnosti. Nakon predaje ulova vidim da ima lipih komada ribe u "jaceri"...Sljedi nam sat i pol valjanja do Podgore koji neki provode spavajući, poneki u ugodnom razgovoru, neki su čak povraćali ali dotičnima nije bilo krivo ronjenje jer  nisu ronili, već su imali, po mojoj procijeni, koji promil u krvi više od dopuštenog. U Podgori,  odmah nakon iskrcaja sljedi vaganje...jako puno ribe ali isto tako nevalidne. Našlo se tu mačaka, ugora, škrpina, oradi, šargov a jednu od najlipših niski a ujedno i pobjedničku imao je Mislav Lozančić sa par lipih šaraga i jednom škrpinom od preko 1.2 kg, odma mu je za vrat puhao domačin Alen Sisarić sa krasnom niskom šaraga te ga je od pobjedničkog postolja udaljilo 50 g koji su nedostajali jednoj vrani a donjela bi mu pobjedničkih 800 bodova.Treba i pohvaliti standardne DPS-ovce Budinskog i Tibora koji već pomalo jubilarno kupe ekipnu pobjedu ali i prošlogodišnjeg prvaka Antu Simonelija koji se ponovo kao 3 plasirani Zagrepčanin plasirao na državno prvenstvo. Na moju žalost ugori koje sam ulovio nisu bili validni, jednom je falilo nešto više od pola kila a drugom nekih 30-tak deka...ajme da je bar jedan proša....Dogodine!

 Konačan poredak:

1.Mislav Lozančić 4800 bodova

2.Alen Sisarić 4620

3.Milan Budinski 4200

4.Tibor Janči

.....