Suvremene tendencije u razvoju podvodnih pušaka

 TahitiU razvoju ronilaštva, pa tako i podvodnog ribolova možemo uočiti pojavu određenih trendova, mogli bi čak reći svojevrsne mode, u konstruiranju i dizajniranju opreme za ronjenje odnosno podvodni ribolov.

Ovdje ćemo se osvrnuti na trendove u razvoju podvodnih pušaka u Europi. Zadnjih nekoliko godina uočljivo je da se puške na gume ili laštike - "gumenjače" odn. "lastikače" sve više upotrebljavaju, dok puškama na komprimirani zrak popularnost pada. Arbalete su prošle nekoliko faza u svom razvoju. Prve modele izbacili su Francuzi. Bile su to malo modernizirane varijante originalnih drvenih pušaka koje su nastale na Tahitiju (Francuska Polinezija). Slične modele poslije izbacuju i druge zemlje. Osnovna karakteristika im je jednostavnost.

Novi trend pokrenuli su Talijani, koji su uveli novi dizajn, složenije glave pušaka i mehanizme za okidanje, te suvremenije materijale - razne aluminijske legure i plastične mase. Slijedeći trend obilježilo je uvođenje kompozitnih materijala za izradu tijela pušaka, prvenstveno karbonskih vlakana, pri čemu se sam dizajn nije mijenjao. Nakon "karbonske groznice", koja je u proizvodnji arbaleta vladala nekoliko zadnjih godina, najnoviji trendovi idu drugim smjerom. Mogli bi ga nazvati "ponovni povratak korijenima".

Idemo, međutim, redom. Poznata je pojava kod podvodnih pušaka na gumu, prije svega kod dugih modela, da se savijaju pod silom napetih guma. Posljedica tog savijanja je smanjena preciznost i gubitak dijela energije guma. Kako bi spriječili savijanje tijela puške, proizvođači su počeli zamjenjivati dotadašnje aluminijske puščane cijevi kompozitnim. Prvo su nastale puške čije su cijevi bile napravljene od karbonskih vlakana, a potom su slijedili i ostali materijali - kevlar, grafit, stakloplastika, te njihove kombinacije. Ovdje se lijepo može vidjeti utjecaj mode, jer nema ni jednog većeg proizvođača koji u svoju ponudu nije uveo bar jedan model arbalete izrađen iz kompozita (neki imaju i 7 modela), pri čemu se nije vodilo računa o funkcionalnosti i kvaliteti, već je bilo bitno izbaciti na tržište nov model i držati korak s konkurencijom (čak je i jedan Cressi Sub, tradicionalno konzervativna firma, izbacila potpuno obnovljeni model "Apache" u karbonu, koji je patio od niza nedostataka). Posljedice toga su bile te, da se kao glavna prednost karbona u odnosu na aluminij sve češće počela isticati manja težina, a ne veća čvrstoća, pošto se većina tih novih karbonskih pušaka savijala jednako kao i stare aluminijske. Bitno se dakle ništa nije promjenilo.

Najnoviji trendovi u konstruiranju "lastikača" kreću potpuno novim smjerovima, odnosno, možda bi preciznije trebalo reći, vraćaju se osnovama. U prvom planu nije materijal, već dizajn i konstrukcijska rješenja. Element koji najviše uvjetuje savijanje cijevi arbalete je zapravo položaj guma u odnosu na uzdužnu os tijela puške, a koji je opet određen oblikom glave puške. Kod većine pušaka na tržištu, gume su postavljene visoko iznad cijevi te u napetom položaju stvaraju silu koja savija tijelo puške. Suvremeni trendovi diktiraju dizajn glave puške vrlo malih dimenzija, s gumama postavljenim točno u osi sa cijevi ili u osi sa sulicom.

 Neki proizvođači kao Merou (na sl.) ili Totemsub otišli su još dalje čiji modeli pušaka uopće nemaju glavu već koriste cirkularne gume koje prolaze kroz tijelo puške - baš kao i prve puške, nastale na Tahitiju, praočevi današnjih modernih pušaka.

Ovakva konstrukcija glave, osim što ne uvjetuje savijanje tijela puške, omogućava i puno bolju preglednost, a time i bolje nišanjenje te sve skupa doprinosi većoj preciznosti puške.

 Također je povećana i pokretljivost puške jer je smanjen otpor, a manje su i vibracije guma čiji zvuk koje proizvode plaši ribu. Prva moderna arbaleta ovakve koncepcije bila je Sniper (na sl.), proizvod firme Spora Sub, koja je i inače poznata po inovativnim rješenjima u dizajniranju ronilačke opreme. Ubrzo slijede i drugi modeli, prije svega manjih proizvođača kao što su Merou, Seatec, C4, Nemrod, Practisub, Apnea, Totem i dr.

Materijal u ovom slučaju više nije najbitnija komponenta. Iako se karbon i drugi kompozitni materijali i dalje upotrebljavaju, primjećuje se povratak na stare materijale - aluminij (Nemrod, Seatec, Apnea) i drvo (Totem, Arrow, Lanara). Interesantno je da je, trenutno, u Italiji glavni hit upravo drvena puška. Međutim, izvan Europe, drvo je oduvijek bilo glavni materijal za proizvodnju arbaleta - od Amerike, preko Južne Afrike pa do Australije i Oceanije. Najveći utjecaj na popularnost drvene podvodne puške u Italiji, imao je Giorgio Dapiran, danas mitska ličnost, koji se proslavio svojim video kazetama, po kojima ga vjerovatno znaju i hrvatski podvodni ribolovci.

 Slijedeći element koji se sve češće pojavljuje kod novih modela arbaleta je vodilica za sulicu. Ona je konstruirana kao jedan kanal koji se proteže duž cijelog tijela puške ili kao više kraćih vodilica raspoređenih na kritičnim mjestima po tijelu puške. I to je element koji potječe još od prvih podvodnih pušaka s Polinezije i koji se, na originalnim modelima, do danas nije mijenjao. Vodilica također utječe na preciznost i iskoristivost energije guma. Ona sprečava savijanje sulice kad se napnu gume i vodi sulicu prilikom njenog ispucavanja.

Time sulica napušta pušku bez vibracija, a gume ne gube dio energije na savijanje odn. ispravljanje sulice. Ovaj detalj je već postojao na nekim starim arbaletama (npr. Sporina serija Viper), ali ti su modeli bili više iznimka nego pravilo. Danas se vodilica primjenjuje na sve većem broju novih modela podvodnih pušaka na gumu.

Slijedeći konstrukcijski detalj pojavio se tek nedavno i koliko je meni poznato primjenjuju ga samo tri proizvođača podvodnih pušaka i to C4, Totem i Arrow. Riječ je o monotijelu, odn. koncepciji kod koje su glava, cijev i držak izrađeni kao jedan cjelovit i nedjeljiv dio. Ovakva koncepcija ima više prednosti u odnosu na klasične konstrukcije kao što su potpuna nepropusnost, veća čvrstoća i duža trajnost.

Zadnji element o kojem se sve više vodi računa kod najnovijih modela "gumenjača" je oblik tijela. Mišljenja su podijeljena glede ove karakteristike; neki smatraju da je idealan oblik onaj klasični, cilindarski, a drugi, a takvih je sve više, da je oblik "tijela sipe" bolji. Ovaj potonji ima eliptičan presjek što omogućuje bolju hidrodinamičnost prilikom pomicanja puške lijevo-desno, a također daje i veću čvrstoću tijelu puške, te bolju stabilnost i balans. S druge strane, veća širina otežava manevriranje u pravcu gore-dolje. Istina je vjerojatno, kao i obično, negdje u sredini. To bi mogli podkrijepiti primjerima O.ME.R.-ovih novih modela iz serije Master (Master 2000/20, 2000/16 i Master Competition) te najnovijim Totemovim modelom Pelagos. Oba primjera su dizajnirana kao kompromis između dva osnovna oblika. Kod O.ME.R.-ovih pušaka, prednji dio, odmah iza glave, je eliptičnog presjeka, da bi kasnije prešao u pravilan okrugli presjek, dok je najnoviji Totemov model cijeli u obliku "sipe" (pogled odozgo), ali su mu širina i visina reducirane kako bi imao što manji hidrodinamički otpor prilikom pomicanja puške u svim smjerovima.

Interesantno je da su predvodnici u kreiranju novih trendova u dizajniranju arbaleta većinom male firme (s izuzetkom Spora Sub-a), neke na nivou obrta, od kojih većina nije poznata širem krugu hrvatskih podvodnih ribolovaca. Legendarne firme kao što su Mares, Cressi, pa i O.ME.R., postali su pravi mastodonti koji, radi hiperprodukcije i potrebe za smanjenjem troškova proizvodnje i reklame, nisu više u stanju praviti nagle zaokrete na tržištu, odn. postali su neelastični. Njihova politika je da oni stvaraju tržište, odn. da korisnici (u ovom slučaju podvodni ribolovci) prate njihov diktat. Mali proizvođači, naprotiv, otvoreni su prema korisnicima, slušaju njihove primjedbe i savjete, na osnovu kojih onda dizajniraju svoje nove proizvode ili usavršavaju već postojeće. Dobar primjer za to je firma C4, koja je kod nas poznata prije svega po svojim karbonskim perajama. Talijanska tvrtka C4 je nedavno izbacila na tržište revolucionarnu novu arbaletu pod nazivom Monoscocca, koja je dizajnirana prema savjetima, već spomenutog Giorgia Dapirana (koji je imao utjecaja i na dizajn prvih alumnijskih O.ME.R.-ovih pušaka serije Master). Drugi primjer je firma Seatec koju je osnovao Valerio Grassi, osnivač i sada već bivši vlasnik O.ME.R.-a. već s običnim momcima koje pod more vodi isključivo ljubav i strast prema podvodnom ribolovu. Na osnovu njihovih iskustava i mišljenja stvara svoje nove proizvode ili modificira stare. Tako je recimo, radi mnogo primjedbi od strane podvodnih ribolovaca na njegovu novo dizajniranu glavu za arbalete, brzo reagirao i uveo druge materijale od kojih se proizvodi glava.

Ovaj trend su na kraju, ipak, prihvatili i neki veći proizvođači (Picasso i O.ME.R.), doduše sa zakašnjenjenjem od najmanje godinu dana.

 

Alan Černava
20.2.2001