Dapiran - Ribolovni dnevnik - Kolovoz 2001.

zubZa mnoge podvodne ribolovce razdoblje lova na zubace je kolovozom praktički završeno...

Zbog nezgodnih problema tehničke prirode koji su krajem svibnja zadesili moju opremu za podvodno snimanje i ovo ljeto sam u zaostatku sa snimanjem videa "Aktivna čeka na zubace".
Za mnoge podvodne ribolovce razdoblje lova na zubace je kolovozom praktički završeno. Sjećam se što je rekao moj prijatelj Luciano (prvak svijeta u podvodnom ribolovu prije "nekoliko" godina) Sheilo Pisciottu, snimatelj s kojim sam realizirao video "Prikradanje u dubini", prilikom našeg prvog susreta: "U kolovozu uvijek prestajem loviti jer je to mjesec slab za ribolov, riba odlazi u dubinu, a nautički promet postaje preriskantan za podvodni ribolov." Pravilno promatranje koje sam u prošlosti i ja djelio, držeći ovaj period slabo naklonjen podvodno-lovačkoj aktivnosti.
More je, međutim, svijet u kontinuiranoj evoluciji i njegovi zakoni bivaju ispremetani faktorima, često neshvatljivim za nas kopnenjake, pa se tako ove godine početak kolovoza otkrio neuobičajeno bogatim zubacima i sparidima (ljuskavkama) općenito i to u tolikoj mjeri da nisam očajavao da će ovaj mjesec utjecati na prekidanje snimanja mojeg videa, započetog još prošle godine.
U ovom razdoblju, u mnogim zonama gdje sam obično ronio, nije bilo prisutnosti niti jednog termoklina. Ponekad se to manifestiralo čak i na 27/28 metara dubine, s tek laganim padom temperature, pa se može reći da se nije stvorila ona situacija koja tjera ribu (prije svega predatore) iznad pojasa hladne vode. Morske životinje se tako mogu kretati vertikalno uzduž stupca vode, uvijek nalazeći optimalne uvjete, s obzirom na temperaturu okoline, za svoje neophodne životne funkcije.
Mnoge "familije" su zato potražile sigurno utočište na većim dubinama (25-40 m) u odnosu na kvote koje su zauzimale u prethodnim mjesecima: zubaci love oko vrhova tornjeva koji se, poput katedrala, uzdižu s 20-40 m dubine na vrlo prostranom području, dok su se šarzi okupili u velika jata oko izoliranih kamenih formacija (na ovoj strani Sardinije uglavnom formirane od granita).
Interesantno je primjetiti kako se stvorio neznatan pomak baricentra na području lova, prema dubljim zonama, korak po korak, kako pritisak, prije svega podvodnog ribolova udaljuje čak i minimalno centralni nukleus jata (mreže, međutim, također uzrokuju isti efekt).
Već sam bio utvrdio generalno spuštanje zone boravka mnogih vrsta na brojnim sikama poznatim od ranije. Prije neki mjesec, uslijed efekta prvog termoklina, još visokog u odnosu na dno, sve je vrvjelo od ribe na točkama najbližim površini.
Ponovo sam našao ista jata koja su prije bila koncentrirana duž vrhova sika, ovaj puta u njihovim podnožjima, 10-20 metara dublje i kojih stotinjak metara dalje.
Kako, dakle, organiziram moje ribolovne pohode u ovom periodu i u ovakvoj situaciji? Ustajem prije svitanja, u 4:30 da bi pod vodom bio u 6:00 i završio ribolov oko 10:00, kad čamci iz luka počinju izlaziti iz njihovih "rupa" noseći svoj ljudski "tovar" kako bi dohvatili otvoreno more i uživali na svježini, brazdeći elisama morske valove i naša leđa.
Iskorištavam poznavanje nekoliko dubokih zona, generalno neistraženih, koje nisam oskrvrnuo u drugim dijelovima godine. To su ponori gotovo 30 m ispod površine, špice i tornjevi koji se uzdižu s -40 m do -25/30 m uvis, posljednja skloništa za šarge i kavale oko kojih se često skupljaju i zubaci, mala jata gofova te poneka orada velikih dimenzija.
Prvi kontakt s ovim mitskim zonama uvijek je oduševljujući, jer se različite riblje vrste genetski brane pamteći kroz dugo vremensko razdoblje i sad se ponašaju kao da nikad nisu upoznale podvodnog ribolovca.
Da bi uživao u bogatstvu ribe na ovim lokalitetima, moram imati najviše dvije ribolovne posjete i to dobrano vremenski udaljene jedna od druge, a potom sam obavezan promijeniti zonu: savršeno je nekorisno inzistirati, jer se preživjele ribe reduciraju na nekoliko primjeraka pošto se glavnina jata premješta već nakon prvog urona i produktivnije je malo istraživati i pronaći novu poštu, još netaknutu u tekućem razdoblju.
S malo strpljenja, svake godine dodajem desetak novih zona onim već poznatim. Dno na sjeveru Sardinije je izdašno u kreiranju ovakvih dubokih skloništa i čini ga velika i jako široka ploča na dubini od -35/40 m na kojoj su različite kamene formacije tzv. "Rock beach" (plaže okamenjene u dalekim geološkim periodima).
Ovih dana, glavna priča je otkrivanje jedne izolirane granitne formacije, izolirane na pješčanom dnu i udaljene oko milju od obale. Ne poznavajući strukturu i raspored stijena, počinio sam grešku prilikom urona i pao usred jata riba: zajedno izmješanih zubataca, šaraga, fratara i piceva te jedne orade (ribe su vrvjele na sve strane!).
Zubaci su se brzo raspršili u širokoj spirali ne vraćajući se kako bi izvršili kontrolu teritorija zbog mog dolaska, povlačivši za sobom sve ostale ribe pa je tako prvi uron završio s "ništa za činit". Drugi uron, još uvijek u nastojanju da izazovem plemeniti plijen, postavio me ponovo u ulogu "voajera", ostavljajući žicu za ribu praznom.
Posvetio sam se potom metodi gađanja u metu koju su predstavljali šarzi: svako poniranje jedna riba!
Odjednom, sva fauna je nestala; tek je pokoji fratrić, ispod dozvoljene veličine, neodlučno kružio, ulazeći i izlazeći iz kakvog procijepa.
To su one situacije koje stimuliraju moju inteligenciju lovca, priskrbljujući mi pritom velika zadovoljstva, ali i razočaranja, ovisno o krajnjem rezultatu ribolova.
Primjenio sam strategiju čekanja na desetak metara iznad dna, kako bih pažljivo prekontrolirao svaki detalj ove misteriozne i u ovom trenutku neproduktivne stjenovite formacije na -28 m dubine. Konačno, dva šargića iznad ruba jedne kamene strukture na granici s pijeskom, otkrila su enigmu nestanka ribe: svaki čas su nestajali i pojavljivali se, pokazujući postojanje duplog dna koje se nije moglo otkriti s površine.
Postavljajući se nad jedan uski i dugački usjek s čistim pjeskom na dnu, ponovno sam se uvjerio u bogatstvo ribe u Mediteranu. Dovoljno je reći da sam jednim pogotkom uspio uloviti 5 šaraga, od najmanjeg teškog 600 g do najvećeg težine kilu i pol. Procjenio sam da je unutra možda 700-800 kg ribe.
Neki "natjecatelj" bi na mom mjestu učinio pokolj, dok sam ja, naprotiv, preferirao obuzdati nagon, kako bih i u budućnosti mogao loviti među ovim kamenitim nakupinama, kao što to radim i na drugim područjima s istim uspjehom: bogatim ulovom.
Oslobođen nagon bi, između ostalog, utjecao na daljnje udaljavanje ribe prema još dubljim i nedohvatljivim zonama.
To je današnja situacija na mediteranskim obalama koje gledaju nacije "napredovale" u podvodnom ribolovu.
Nakon onog sretnog pogotka, digao sam sidro i premjestio se na drugu nedaleku kamenitu skupinu gdje se na žalost nije ponovila ista situacija, (ali i dobro je da je tako!).
Kakva je, međutim, situacija s kretanjem zubataca u ovom periodu?
Precizirajući prije svega da je ponašanje ribe uvjetovano karakteristikama u zoni u kojoj žive, na sjeveru Sardinije i jugu Korzike, postepeno, kako se spuštao termoklin, spuštala se i zona lova zubataca, što su potvrdile i priče panulaša (ovi neumorni lovci na zubace mogu uloviti i više od 10 primjeraka iz istog jata).
Loveći na dubljim kvotama, osim što sam iznova pronašao iste ribe koje su se prije koji mjesec skupljale oko vrhova sika, događalo mi se ponekad da sretnem jezgru jata i tada sam mogao izbrojati više od 100 primjeraka odjednom, s pojedinim jedinkama koje su dostizale 6-7 kg.

 

zubPrvi kolovoz sam, tako započeo ulovom dva zubaca od 4,3 i 6 kg, a slijedeći dan s još dva od 3,7 i 6,5 kg. Trećeg kolovoza, ulovio sam još jednu ribetinu od 6,3 kg, konstatirajući neuobičajeno bogatstvo ovog sparida u tekućem razdoblju! U prethodnim mjesecima, također nije manjkalo ulova zubataca, ali morajući završiti snimanje mog novog videa, sada sam posjećivao samo one zone za koje iz iskustva znam da su područja na kojima zubaci love. Nisam ih još sve prekontrolirao, ali u danima koji su sljedili, uspio sam uloviti samo manje primjerke.

 

Znatiželjan sam da utvrdim da li će i ove godine veličina ulovljenih riba padati s prolaskom sezone, kao što je to bilo u prethodnim godinama zbog, pretpostavljam, daljnjeg spuštanja velikih primjeraka u dubinu.
Trenutno, međutim, zubaci ostaju u istim zonama, jer kad se više ne mogu uloviti puškom, bivaju uhvaćeni panulom na istim mjestima, ali malo dublje na oko -40 metara.

 

Prijevod Alan Černava
15.9.2001