Znanstveno mu ime znači grubijan,  opak. Pogled mu je stvarno grub i surov, kao da je ljut na svakoga, pravi morski mrgud.  Obitelj trachinidae u Jadranu broji 4 vrste, a širom obale zovu ih pauk, draganj, ranj, taranta. Za ljude sigurno i najopasnija riba Jadrana, iako rijetko smrtonosna. Otrovne žlijezde obavijene ovojnicom nalaze im se na prednjoj leđnoj peraji i na škržnom zaklopcu. Ostale peraje građene su tako da se može brzo zakopati u pijesak odakle vreba plijen te se skriva od većih grabežljivaca. Postoje tvrdnje da su pauci najotrovniji za vrijeme mriješćenja što varira od vrste do vrste, te da je mužjak otrovniji od ženke. Posljedice paukova uboda su raznolike: jaka bol, velika oteklina, povišena temperatura, grčenje mišića, pojačano udaranje srca. Ubod pauka može ostaviti trajne posljedice u obliku deformacija i bujanja vezivog tkiva. Rijetki su slučajevi smrti nakon uboda pauka, no ipak su se događali. Nakon uboda pauka najbolje je brzo potražiti liječničku pomoć, no daleko od bilo kakve pomoći dovoljno je da uroniti mjesto uboda u tekućinu temperature veće od 40 C° budući da je otrov termolabilan.

(Trachinus radiatus) može narasti i do 1,80 kg i biti dug do 45 cm. Kod nas se zove pauk mrkulj, kamenjar. Naziv kamenjar dobio je po tome što se često hvatao na brakovima otvorenog mora na parangale i mreže te su ribari smatrali da živi na kamenitom dnu. Iako se zadržava pokraj brakova i kamenitijih terena, ipak izabire kao i svi drugi pauci pjeskovito dno u koje se može zakopati. Razlikuje se od ostalih paukova po crnim pjegama po strani, žućkasto sive je boje, ponekad sa tamnijom glavom. Živi od 5 do 150 metara dubine. U jesen i proljeće čest je na plićim predjelima uz obalu, dok je u najtoplijem i najhladnijem dijelu godine malo dublje. Mrijesti se krajem jeseni i početkom zime. Vrlo je proždrljiva riba te napada ribe dok se kreću. Napast će i sve sumnjive objekte koji prolaze kraj njega kao panule i peškafonde. Ponekad se u lovu liganja uhvati pauk dok se lignjar brzo poteže, a iako lako ispadne sa šiljaka lignjara ponekad se kod većih primjeraka zna dogoditi da se uhvati i tada je situacija vrlo opasna za lignjolovca koji ne očekuje otrovnu ribu. Ulovljeni pauk se snažno koprca te je opasan na suhome, zbog toga ga mnogi izbjegavaju ili odrežu najlon udice i prije nego ga izvade iz mora. Ljudi koji najviše stradavaju kod uboda pauka su turisti koji ne znajući o kojoj je vrsti riječ uzmu ribu rukama bez straha. Mrkulj se često hvata i na teške panule za lov zubaca i gofova gutajući živu lignju koja mu se nađe na putu.

Najčešći pauk u Jadranu je bijelac (Trachinus draco). Često ga se susreće za vrijeme ronjenja po pjeskovitim područjima gdje stoji zakopan ponekad i toliko da mu vire samo oči i prednje leđne peraje. Vjerojatno je i najčešća lovina udičara jer se više drži obalnog područja nego pauk mrkulj. Lako se uhvati na bilo koju ješku, a najčešće se zakači dok se ješka kreće ili vuče nazad na površinu. Pauk se može uloviti i na pola puta od dna, a nerijetko i na samoj površini. Bijelac u Jadranu može narasti i do 1.5 kg, a u svjetskim morima uhvaćeni su i veći primjerci. Obitava i na otvorenom moru i u unutarnjim kanalima, dugim uvalama te lukama. Mrijesti se u suprotnom dijelu godine od mrkulja, u lipnju i srpnju kada se pojavljuje u manjim skupinama, te se roneći lako može vidjeti više paukova na jednom mjestu. Cijeli trup mu je šest puta duži nego viši, a odlike bijelca su njegove boje koje su ponekad od ružičasto sive do skroz bijele. Na tijelu ima šare crnih, modrikastih, te niže žutih boja. Meso paukova je za mnoge vrlo ukusno, te lako probavljivo, a najbolji ukus daje lešo. Živi od 2 pa sve do 150 metara dubine. Kako pauci nemaju zračni mjehur mogu naglo mijenjati dubinu obitavanja, te zna progoniti i gavune do same površine. Čest je i slučaj kada pauk prati ronioca na površini ili uplašen brzo dolazi u susret roniocu. Rijetko se dogodi da pauk namjerno nabode ronioca, možda jedino u slučajevima kad je ranjen.

Pauk crnac (Trachinus araneus) je najrjeđi pauk koji obitava u Jadranu. U svijetu postoji 8 vrsta pauka od kojih su svi stanovnici istočnog Atlantika, a 4 u Mediteranu i Jadranu. Pauk crnac je najveći od svih, naraste do 1,80 kg težine, no mogu biti i veći. Razlog rijetkosti je i taj što rjeđe obitava pliće kao ostale vrste, a drži se otvorenog mora, brakova i pučinske strane otoka. Po izgledu je dosta sličan mrkulju, a razlika je u 6-7 večih crnih mrlja raspoređenih vodoravno po bočnoj liniji. Pauci se lako mogu držati u akvarijima gdje se nalazi pijesak, no jedini problem može biti čišćenje akvarija. Pauci su noćne životinje, a iako se hrane i preko dana obično danju leže zakopane u pijesku, dok noću slobodno plivaju po dnu, a čak i pelagijski u potrazi za jatima sitnih riba. Nije rijetkost da se noću pauka susretne na otvorenom moru ispod ferala gdje se skupljaju srdele. Prije nego se počelo panulavati živim ješkama za zubace, lubine i gofove, upotrebljavala se sušena koža pauka koja se montirala na udice te se vukla kao danas viške panule.

Najotrovnija vrsta pauka je (echiichthys vipera) zvani pauk žutac. Sitne je građe, svega 15 cm kod ženki dok su mužjaci još i manji. Živi do 150 metara dubine no najčešći je uz samu obalu na pješćanim plažama zbog čega je izrazito opasan ako kupač slučajno stanje na njega. Razlog zašto se to rijetko događa je njegov sitni rast, te kao takav ima sitnije bodlje. Boje je žućkastosive sa sitnim mrljama, a sa donje strane srebrnkaste. Otrovna leđna peraja zna biti izduženija i tamno crne boje. Iako nije toliko čest u Jadranu, prisutan je na nekoliko lokacija u Hrvatskoj gdje obala obiluje plitkim pjeskovitim dnom, kao što su ušća rijeka Cetine, Neretve. Osim uobičajenih simptoma, njegov otrov opasan je zbog djelovanja na središnji živčani sustav te oštećivanja crvenih krvnih zrnaca. Kod nekih ljudi otrov paukova ne djeluje, dok su neki razvili imunitet višestrukim ubadanjem. Najčešće se čovjek nesvjesno nabode na već uginulog pauka te otrov slabije djeluje.

Ribe vrlo slične paukovima su ribe iz obitelji uranoscopidae koje su rasprostranjene u svim svjetskim morima, dok je u Jadranu samo jedna bežmek, batoglav, pušac (Uranoscopus scaber). Glava mu je velika, odozgo spljoštena i zadebljanija u odnosu na ostatak tijela. Usta su mu okrenuta prema gore. Boje je smeđosive, lagano ispjegane. Živi uz samu obalu pa sve do 200 metara dubine i poput paukova zakopava se u pijesak ili mulj. Kao i pauk, ima otrovne žlijezde na škržnim zaklopcima te može biti opasan i za ljude, iako mnogi smatraju da nije opasan. Bežmeka se najčešće lovi ostima i mrežama, dok se na udicu slabije hvata pogotovo zato što lovi ribe vlastitom "ješkom" tj. mami sitne ribice kožom koja mu strši iz donje usne. Zakopanog u mulju znatiželjne ribe ne vide, te misle da se ne radi o mamcu već o crviću koji se iskopao te se želi vratiti nazad u mulj. Meso mu je ukusno, a najčešće se priprema kuhanjem, lešo, brudet ili ukusna juha. Najveći primjerci bežmeka su do 1 kg težine. Najinteresantniji podaci o bežmeku tiču se perioda kada se pari, a to je kraj proljeća. Bežmek posjeduje akustične organe koji mogu proizvoditi električne podražaje koji traju svega jednu milisekundu, osim u periodu parenja kada traju i do nekoliko sekundi. Ti organi mogu proizvoditi i niskofrekventne zvukove od 5-10 Hz različite s obzirom na spol jedinke. Bežmek je jedna od najizdržljivijih riba na suhom, uhvaćen zna preživjeti i 6 sati. Poznata je i šala da je to riba koja puši cigare, te su ulovljenom bežmeku stavljali cigaru koju bi vrlo brzo dokrajčio kao pravi nikotinski ovisnik.

U ovom nabrajanju vrsta spomenut ćemo još jednu vrstu koja je različita od paukova i bežmeka, iako im je mnogo sličnija od ostalih riba. To je riba gušter (Synodus saurus). Način života mu je sličan paukovima jer danju leži na dnu, kamenitom ili pijeskovitom gdje se zakopava, a noću lovi sitne ribe ili rakove neovisno o dnu. Brojan je u dubrovačkom primorju te slabije u splitskom i šibenskom akvatoriju, dok je u ostalim dijelovima Hrvatske nepoznat. Slučajni lovci ga najčešće zamjene sa paukom te reagiraju na sličan način otkidajući udicu ili pažljivo rukuju kod ulova što je potpuno nepotrebno jer je bezopasan za ljude. Obično ga se hvata ostima ili na panulu. Vrlo je grabežljiv, a usta su mu naoštrena sitnim i brojnim zubima, smještenim čak i na jeziku. Može narasti i do 0,5 kg i sličan je obiteljima sitnih riba koje žive u dubljem moru, iako sam zna živjeti i do 400 metara dubine. Sa gornje strane je pepeljast i sivkast te obiluje nepravilnim prugama, a sa donje je bijelo srebrnkast.
Nesigurni ribolovci trebali bi biti oprezni kod bilo kakvog sumnjivog oblika ribe koja sliči na pauka, jer bilo kakva loša samouvjerenost ili neznanje može pokvariti ne samo cijeli dan, godišnji odmor nego imati i posljedice na duže vrijeme. Iako su smrtonosne posljedice kod uboda pauka rijetke, poznato rijetki primjeri da su se najobičniji kupači znali nabosti na pauka žutca te kobno završiti. Na sreću, pauk žutac je veoma rijetka riba u Jadranu.

Pero Ugarković
22.4.2006