Rod usnača u svjetskim morima broji preko 500 vrsta, te su po broju vrsta druga najbrojnija skupina riba, odmah iza glavoča. Sve vrste u Jadranu su karakteristične Mediteranske vrste, sa posebnim karakteristikama kakvih nema na svijetu. Mužjak i ženka vidno se razlikuju te zavisno od vrste nastoje impresionirati partnera sa kojima će zajedno u gnijezdu stvoriti podmladak. Većina svjetskih usnača su male ribe, obično ispod 20 cm, a najmanji od njih je (Minilabrus striatus), čija je maksimalna dužina 4,5 cm. Izuzetak od pravila je (Cheilinus undulatus), poznat pod imenom napoleon, naraste do 2,5 metra i teži do 200 kg. Živi u toplim morima Indijskog i Tihog oceana. Iako se nalazi na WWF listi ugroženih vrsta životinja, lov na napoleona ne jenjava, smatra se poslasticom u istočnim zemljama. Njegove goleme usne poznate su u tim istim zemljama kao afrodizijak i stoga jadna životinja nema neku sretnu budućnost nad narodom koji će zbog bogaćenja rado prokrijumčariti napoleone i za cijenu od 200 dolara.

Vrana (Labrus merula) po mnogima je najukusnija usnača u Jadranu. Ime je dobila još davno po svojoj boji koja podsjeća na boju ptice vrane. Njezino meso je bijelo mekano i lako se probavlja. Vrane se drže dna gdje se nalaze stijene i procjepi u koje se zavlači više nego ostale usnače. Može se čak i reći da je vrana riba od rupe, kako se popularno zovu ribe u podvodnom ribolovu. Mlade nezrele vrane, manje od 20 cm, okupljaju se u manje skupine i žive u plitkoj zoni, dok veće žive samostalno i do dubina od 50 metara. Vrani treba dvije sezone do zrelosti, a žive relativno dugo, preko 15 godina. Tijekom parenja koje se odvija od veljače pa tijekom proljeća, mužjaci mijenjaju boju u modrikastu, a inače im boja varira od tipa terena i hrane, od maslinasto zelene, smeđomodrih nijansi do skroz crnih, dok mlađi imaju bijelu prugu, pjege i dosta sliče na rođaka drozda. Hrane se sitnim puževima, školjkama, račićima i crvima, te su im za probavu povremeno potrebne i alge. U mnogim knjigama napominje se da je u Jadranu uhvaćena i Vrana Atlantska (Labrus bergylta) koja na sebi ima bijele i crvene pjege, no u novije doba ta vrsta nije uhvaćena niti u Mediteranu. Vrana spada u veće usnače te može narasti i do 2 kg, dosta je masivna za svoju veličinu.

Drozd (labrus viridis) jedina je vrsta ribe koja je u Jadranu trajno zakonski zaštićena. Ta je odluka donesena iz razloga što je riba prorijeđena na našoj obali te bi ovaj zakon trebao pomoći njenoj revitalizaciji. No mnoge ribe su prorijeđene i više od drozda, te mnogi misle da je ovaj zakon nepotreban zbog toga što je drozd od uvijek bio rijedak stanovnik hrvatske obale. Puno je brojniji u ostalim dijelovima Mediterana te Portugala i Maroka. Roneći po jadranskoj obali, pogotovo južnijem dijelu, drozda se može često susresti. Češći je na vanjskim obalama gdje su kamenita dna bogata algama do 50 metara dubine. Djeluje plaho što je tipično za ponašanje većih usnača, sporijim pokretima krene prema obližnjem zaklonu, visokoj travi ili procjepu. Duguljastog je oblika i prekrasnih boja, istočkan je bijelim pjegicama, te je vidljiva razlika između većeg mužjaka i manje ženke. Mladi su izrazito zelene boje sa bijelom crtom po sredini. Naraste do 2 kg težine te živi dugo i treba mu više nego ostalim usnačama da dosegne zrelu dob.

Smokva, figa (Labrus bimaculatus) jedina je usnača koja preferira dublje more. Obično obitava od 40 - 150 metara dubine, no ponekad se može susresti i pliće. Riba je to koju ronioci i udičari obožavaju zbog ugodnog izgleda plavih i narančastih boja kod većeg mužjaka, te crvenih boja sa dvije crne pjege kod ženki. Mužjaci znaju narasti i skoro dva puta veći nego ženke, a najveći među njima dosežu težinu do 1.2 kg. Smatra se da živi oko 17 godina kao i ostali labridi njene veličine. Staništa su joj obično strme obale i brakovi bogati algama, posebno cistozirama. Živi obično samački ili u paru sa suprotnim spolom, osobito u ljetnom i proljetnom razdoblju za vrijeme mriješćenja. Kao i svi labridi, grade gnijezda od alga i morskih trava gdje čuvaju jajašca. Zavlače se u procjepe te tako otežavaju roniocima promatranje, no u mraku procjepa osvijetljena baterijom izgleda još ljepše. Meso je odličnog ukusa, te je lako probavljivo i preporučljivo bolesnicima.

Plješac ljuskavac (Acantholabrus  palloni) naša je najdublja usnača. Živi do 300 metara dubine, a rijetko se  popne iznad 50 metara. Brojnija je isključivo u kočarskim ulovima u kojima je i jedini labrid. Nije cijenjena te se kao otpad vraća u more zbog svoga manjeg rasta, do 0.3 kg i zbog osrednjeg okusa. Cijenjena je jedino pomiješana u brudetu ili juhi sa ostalom ribom. Odabire sva vrsta dna, od muljevitog do kamenitog, i dosta je brojan u Jadranu. 

U Jadranu živi dosta sitnih usnača koje se često vide u ronjenju uz samu obalu. Neke od njih su, poput martinke negdje zvane i hrvatica (Symphodus ocellatus) čak i toliko pitome da se mogu maziti rukama. Budući da nas ne shvaćaju kao prijetnju već kao priliku za ulov kakvog nametnika, čovjek se može opuštajući u plićaku igrati sa ribom ili je čak uhvatiti rukom. Zbog sitnog rasta, slabije se vide boje inače većeg mužjaka koji imaju na sebi crveno i plavo uokvirenu tamnu mrlju iznad škržnog poklopca. Kada bi narastao duže od 20 cm podsjećao bi na lumbraka i stoga mnogi ljudi misle da je martinka zapravo mladi lumbrak.

Kosirica, kraška (Symphodus roissali) skriva se u gustim algama plićaka, na mjestima izloženima jačoj struji i većim valovima. Poznata je riba izgledom, no malo tko osvrće pozornost na nju.
Naraste do 16 cm duzine, i tipična je usnača. U proljeće i početkom ljeta mužjak gradi gnijezdo među algama te ženka odabire mužjaka sa dobrim gnijezdom gdje će položiti ikru. Mužjak nakon toga oplodi jajašca te potjera ženku nakon čega se nastavlja brinuti o jajašcima dok se ne izlegu. 

Najveći jadranski predstavnik podobitelji symphodus je lumbrak (Symphodus tinca). U narodu opjevan mnogim imenima kao što su: salnjača, lepa, smokvica, zelenbać, pešnjić, pirka itd. Također je imenovan i nekim pogrdnim imenima zbog svog lošijeg okusa u odnosu na druge ribe. Istinski ljubitelji ribljeg okusa naći će način kako spremiti jelo od lumbraka i nakon toga reći da se radi o vrlo ukusnoj ribi, no mišljenja su podijeljena. Uz kneza najbrojnija je  riba iz porodice usnača u Jadranu, obitava na svim terenima uz obalu na kojima se nalaze alge. Drži se dna i blizine posidonije ili rupa radi lakšeg pronalaska skrovišta. Postoji razlika između mužjaka koji je krupniji i šarenijih boja i ženki sivkasto maslinastih boja. Gotovo da i nema razlike u bojama između nedoraslih mužjaka te zrelih ženki. Za razliku od njegovih rođaka, mužjaci lumbraka oko sebe prikupljaju više ženki koje će položiti jaja u njegovo gnijezdo. Promatrajući usnače, a posebno lumbraka, može se vidjeti njegov karakteristični način hranjenja. Prvo ustima zahvati komad pijeska, šljunka ili algi te nakon što je zdrobi, ispljune i pokupi sve hranjivo. Nakon gutanja pluta horizontalno te probavlja hranu. Obično pronalazi crviće, rakove te mekušce. Mužjaci lumbraka mogu narasti do 0.75 kg, no u mnogim se pričama čuje o ulovima lumbraka većih i od 1 kg. U noćnim satima spava na dnu položen na bok.

Crnorepi pešnjić (Symphodus melanocerus) specijalizirao se za čišćenje drugih riba i organizama od nametnika i parazita. Mnoge ribe dolaze na njegova područja na tretman čišćenja, čak i najveći predatori kojima će nesmetano čistiti i između zubi. Manjeg je rasta, svega 10tak cm, i živi do 20 metara dubine. U svijetu postoji mnogo vrsta riba, posebno labrida koji se često spominju u dokumentarnim filmovima kao čistači. Pešnjić crnorepi, u nekim krajevima zvan inac, nastanio je samo Mediteran i u njemu je autohtoni čistač. Ženke ove vrste ukrašene su šarenijim bojama, dok su mužjaci smeđkasti sa crnim repom. Njegova su područja na cijeloj kamenitoj obali i područjima obraslim algama.

Podujka, smokva (Symphodus mediterraneus) nastanjuje obrasla područja do dubine od 50 metara. Hrani se svim vrstama crvi, račića, mekušaca, ponekad i algama, te se često hvata i manjom udicom u športskom ribolovu. Rasprostranjena je po cijelom Jadranu podjednako, te iako okićena Mediteranskim nazivom područje joj je prošireno i do Madeire i Azora. Naraste do 18 cm dužine. Mužjak i ženka dugo vremena provode zajedno te kao pravi labrid mužjak gradi gnijezdo i drži stražu. Mužjak je okićen plavom bojom po trbušnom dijelu te ispod glave, dok je ženka crvenosmeđkaste boje.

Lista sitnih Jadranskih usnača nastavlja se vrstom koja živi na pješčano obraslim pličinama i muljevitim dnima za koje se vežu posebne alge koje joj  pogoduju. Sivi pešac (Symphodus cinerus) živi i na ušćima rijeka te u lukama sa muljevitim dnima bogatim izvorima slatke vode. Naraste do 15 cm i hrani se sitnim puževima i školjkama. Od drugih sitnih usnača razlikuje se po crnoj točki koja se nalazi na donjoj strani korijena repa. Kao i kod svih mediteranskih usnača, mužjak je taj koji gradi gnijezdo u proljeće te stražari oko njega. Gledajući pličinu u lučicama lako se može uočiti sivi pešac, a najinteresantnije ga je promatrati dok brani svoje gnijezdo. U Jadranu živi i vrsta vrlo slična sivom pešcu, to je pešić dugorepić (Symphodus doderlenini), no dosta je rijedak. Razlikuju se osim po mrlji koju ovaj ima sa gornje strane korijena repa i po boji dugorepića koja je crvenija. Sumnja se da je Jadran stanište još nekim vrstama ove podobitelji pa je red da se bar nabroje. To su: kosirica mjesečnica (Symphodus melops) ulovljena na talijanskoj obali; (Symphodus bailloni) atlanska vrsta za koju su neki autori još u pretprošlom stoljeću naveli da je nađena u Jadranu, ali pod velikim upitnikom; te dvije vrste podobitelji zdurova (Alphantela fasciata) te (Ctenolabrus rupestris), obje su sitne ribe koje žive u nekim mediteranskim morima.

(Symphodus rostratus) ili dugonoska česta je vrsta u Jadranskom moru. Riba je neobičnog izgleda, izdužene čeljusti, a može biti svakakvih boja, zelene, smeđe, žute, narančaste, modrikaste. Po tijelu joj se ponekad nalazi izdužena pruga te puno bjelkastih mrlja. Naraste samo do 12 cm te živi na raznim dubinama, od 1 -50 metara, kao i svaka usnača na područjima bogatim algama.

Naravno, uz lumbraka najbrojnija usnača u Jadranu je knez (Coris julis) ili vladika. Riba je sa preko 100 naziva na Hrvatskoj obali. Poput lumbraka smeta mnogim ribarima, posebno udičarima jer ne da drugoj ribi da se uhvati i teško se skida sa udice. Na mnogim mjestima dobio je pogrdna imena (popovo "spolovilo", pizguja). Mnogo vremena znastvenici su smatrali da postoje dvije varijacije jedne vrste kneza (Coris julis te Coris giofredi), pa su tako još uvijek u nekim predjelima Jadrana ljudi uvjereni da postoje dvije vrste kneza, smeđe bijela vrsta koja je ustvari ženka, te zeleno ili plavo bijela vrsta sa crnom mrljom po sredini što je mužjak. Naravno radi se o jednoj vrsti, knezu koji je boje ženke, dok je zreo mužjak zeleno bijele boje sa modrom i crvenom crtom te crnom pjegom. Za razliku od ostalih vrsta labrida, knez ne gradi gnijezda već se njegove larve izliježu pelagijski. Mijenja spol kroz život, u početku je ženka dok kasnije obično nakon 18 cm dužine postaje mužjak. Veličina promjene varira kod svakog primjerka, tako da znaju postojati i veća ženka i manji mužjak. Knez je zbog svog sitnijeg rasta do 27 cm vrlo čest plijen mnogim grabežljivcima, pogotovo ribama koje stoje skrivene poput škarpine, bežmeka, grdobine itd. Obično se nalazi do 60 metara dubine, ali je uhvaćen i na većim dubinama, pogotovo veći mužjaci. Knez je vrlo osjetljiv na zagađenja i živi samo u čistom moru, tako da se smatra indikatorom čistoće. U gastronomiji nije cijenjen zbog manjeg rasta, ali po većini ljudi meso mu je odličnog okusa, obavezan u miješanim brudetima kao riba koja poboljšava okus. Dnevna je riba, noću se skriva između algi ili zakopava u pijesak, što ponekad radi i u slučaju opasnosti.

Vladika albanska (Thalassoma pavo) iako istog imena kao i vladika ili knez, ne spada u istu podobitelj sa običnim knezom. Ovo je riba plitkog obalnog područja, kamenitih hridina bogatih raznim morskim algama no zalazi i do 150 metara dubine. Brojnija je u južnom dijelu Jadrana, no u zadnje vrijeme sve je brojnija i u sjevernijim dijelovima na kojima je prije nije bilo. Vrlo je brojna u najjužnijem dijelu Hrvatske obale. Naraste do 25 cm i također je različito atraktivnog izgleda većih mužjaka i manjih ženki. Hrane se račićima i mekušcima. Danju brzim kretnjama pretražuje alge u potrazi za hranom, a noću spava na dnu nepomično.

Posljednja vrsta labrida koja u Jadranu dokazano obitava je šarko crveni (Xyrichthys novacula), jedina od vrsta jadranskih labrida koja živi i na drugoj obali Atlantika. Živi na drugačiji način od ostalih labrida, odabire pjeskovita i muljevita dna, u blizini područja algi te žive pretežno na istom području. Danju kada je u blizini veća riba i noću zakopava se u pijesak. U mnogim dokumentarnim serijalima o dupinima prikazan je lov dupina na ovu vrstu na pješčanim dnima. Dupini šarka otkrivaju pomoću sonara te raskopavaju pijesak na mjestu gdje je zakopan. Šarko naraste do 30 cm. Veći žive dublje, i do 100 metara, a manji i uz samu obalu. Na nekim mjestima u Jadranu je brojan, uz Korčulu, Albaniju, pješčane obale Italije, a vjerojatno i u tršćanskom zaljevu. Hrani se sitnim beskralježnjacima koje pronalazi iznad područja algi.
Iako u Jadranu labridi nisu toliko cijenjeni kao recimo napoleon na dalekom istoku, labridi su sastavni dio svakog boravka čovjeka pod vodom. Čak i zimi kada se ostale vrste povlače u dubinu, izdržljive usnače brinu se da nam boravak u moru ne bude dosadan. Vrste iz podobitelji labrus dosta su osjetljive na pretjeran lov, pogotovo manjih primjeraka, sporije rastu te nisu gusto naseljene. Stoga treba loviti veće primjerke labrusa, naravno ne i drozda koji je zakonom zaštićen, jer osim što je etičnije, meso većih primjeraka je i ukusnije.

Pero Ugarković
10.4.2006