Naši Jadranski susjedi Talijani, kao i većina mediternaskih zemalja ime šarag ne pripisuje jednoj vrsti ribe već podbitelji diplodus. Podobitelj diplodus (prevedeno sa grčkog dupli-zub) pripada obitelji sparidae. Diplodusi imaju jedinstveni izgled i vrlo su slični, kao da su se tek nedavno raspodjelili na stablu evolucije. No svaka je vrsta posebna po svom načinu življenja i hranjenja.

U Hrvatskoj šargom zovemo vrstu (diplodus sarago sarago), koja je poznata po svojim skrovištima tzv. "šargerama". Šargere su njihova skrovišta gdje po danu u miru mogu probavljati hranu i skrivati se od grabežljivaca. Šarzi se rijetko udaljavaju od poznatih im skrovišta, no u novije doba, progonjeni od ronioca i buke brodskih motora, mijenjaju svoje navike i napuštaju svoje pliće šargere. Žive do 50 metara dubine. Tijekom dana skupljaju se u manje skupine različitih veličina koje im pružaju veću sigurnost. Šarag živi na cijelom području istočnog Atlantika i Mediterana. Na Atlantiku dijeli područje sa još nekoliko vrsta (diplodus sargo) koje su gotovo identične, ali nisu našle stanište u Mediteranu. Najveći šarzi dosežu 2.5 kg, i starost od oko 10 godina. U prvim godinama života šarzi su mužjaci, a povećanjem svoje težine pretvaraju se u ženke. Veličina im omogućava proizvodnju većeg broja jajašaca, pa tako šarag od 2 kilograma može imati i preko milijun jajašaca. U različitim morima, različito je vrijeme njihova mrijesta, a u Jadranu je to rano proljeće.  Šarzi se hrane noću i u ranjim jutarnjim satima, najčešće sasvim blizu obale kada sunce još nije dovoljno visoko. Njihove oči prilagođene su slabijoj svjetlosti i zato se preko dana povlače dublje ili se skrivaju u svojim šargerama. Za vrijeme tmurnih dana mogu ostati uz obalu i hraniti se cijeli dan, pogotovo kada puše jugo.  Žive na obalama koje su bogate školjkašima, crvićima, račićima i posebno ježincima. Ježinci i školjke njihova su osnovna hrana, razvili su čeljust koja može zdrobiti razne školjkaše i najbodljikavije ježeve. Na mjestima gdje su ribe kao šarag i orada izlovljenije, populacija ježeva se naglo povećava, a osim riba populaciju ježeva kontroliraju i zvjezdače. Zato je vrlo važno ne izloviti sve šarge iz skupine, jer iako rastu brzo njihova veličina je bitna za što brojniji rasplod i manje ugrožavanje prirodne ravnoteže. Šarag ima vrlo ukusno i cjenjeno bijelo meso, te je njegova cijena visoka kao i zadovoljstvo promatranja, uočavanja, i našeg ulova.

Pic (Diplodus puntazzo) vrlo je sličan šargu po izgledu tijela te ga neiskusni ronioci i promatrači često zamjenjuju. Kod većih primjeraka razlika je u izduženom obliku tijela pica. No ipak,  najveća je razlika u izgledu čeljusti koja je u pica izdužena i služi mu za čupkanje algi, dok je u šarga snažnija i predviđena za drobljenje. Za razliku od šarga, pic se hrani isključivo danju, a prehrana mu se sastoji uglavnom od algi. Često ga se može susresti pridruženog jatu salpi koje čupkaju alge. Salpe imaju pripadnike koje alarmiraju jato u slučaju opasnosti, te njihovu stražu iskorištava i pic. No pic nije samo biljojed već se hrani i otpacima mesa školjkaša, crvima, rakovima i mrtvim ribama.  Može živjeti i preko 100 metara dubine a nastanjen je na istim područjima kao i šarag, tj. Istočni Atlantik i Mediteran. Veličina, starost i reprodukcija mu je gotovo slična kao i kod šarga. Znaju živjeti samostalno i u sitnim skupinama, a ne pamti skrovišta iako se zna zavući i u neki procjep. Pic je vrlo zanimljiva vrsta za uzgajališta jer brzo raste. U Hrvatskoj se već godinama uzgaja i prodaje, a razlika između divljeg i umjetno uzgojenog vidljiva je u modrijoj boji uzgojenog pica. U slučajevima kad pic pobjegne i dalje se drži većeg jata i ne mijenja način života određeno vrijeme. Iako po mnogima ima nešto slabije meso od šarga, jednako je cijenjen i u gastronomiji. Lakše se kvari zbog biljnog sastava njegove probave.

Fratar ili Pop (Diplodus vulgaris) ime je dobio po crnoj prugi koja se nalazi iza glave, a ispred repa također ima jače izraženu crnu prugu te se zbog nje naziva još i šarorepac i crnoguz. Broj sličnih varijacija diplodusa sa crnom prugom iza glave i ispred repa ima više u svijetu, ali fratar je jedini koji je izabrao Jadran za stanište. I ova vrsta živi u istočnom Atlantiku, samo za razliku od prethodne dvije može ići i dublje od 150 metara. Najčešće boravi na dubinama do 50 metara. Mrijesti se u zimskim mjesecima i jedna je od najbrže rastućih riba. Fratar koji je star nešto više od godinu dana već je sposoban za rasplod. Manje jedinke se približavaju obali i jedna su od najbrojnijih vrsta sparida uz obalu, dok se veći primjerci nalaze dublje i žive povučeno i skrivenije. Mogu živjeti na svim vrstama dna, ali najčešće biraju kamenita, ljušturasta dna. Žive i na jadranskim brakovima do 100 metara dubina. Fratar je riba koja je aktivna cijeli dan. Noću veći primjerci prilaze bliže obali, te se izlaskom sunca ponovo vraćaju u dubinu.. Zavlače se i u rupe i procjepe, te stvaraju posebna staništa preko dana, poput šarga na većim dubinama. Fratar je u vrijeme hranjenja samostalan, a u vrijeme odmora skuplja se u veća jata. Hrani se školjkama, rakovima, člankonošcima, glavonošcima, ostacima riba, a često je u simbiozi sa drugim vrstama riba, posebno sa trljom i ovčicom koje iskorištava dok kopaju po pjesku, a zauzvrat im daje sigurnost. Najveći frati dosežu težinu do 1.5 kg, a posebno je nezaboravan ulov fratra u kaštelanskom zaljevu početkom devedesetih od 2.5 kg, ulov koji se još uvijek prepričava kod udičara splitskog kraja.

Jedna od najčešćih riba našeg primorja je špar (Diplodus annularis). Špar je toliko rasprostranjen da nema mjesta uz našu obalu gdje ga se ne može susresti, od hridinastih obala otvorenog mora, do najvećih luka i bočatih voda, a jedino ga je teže susresti na mjestima gdje ne rastu morske trave. Posebno je nastanjen u lukama gdje ima hrane u izobilju. Može narasti do 0.3 kg, stoga je interesantan udičarima koji guštaju loviti sa manjim udicama, posebno djeci. Najveći špari hrane se u kasnu večer i noću za vrijeme mjesečine, kada su mnogi bili iznenađeni njegovom veličinom. Zna biti brojan na određenom staništu, ali se ne zadržava u jatima jer svaka jedinka živi zasebno i ne prati ponašanje ostalih. Živi na dubinama do 50 metara, a dublji špari žive povrh posidonije i imaju izraženiju zlatnu boju. Zbog manjeg rasta nije toliko popularan u gastronomiji osim kod izrazitih ljubitelja ribljeg mesa koji špara cijene. Živi u Mediteranu i Baskijskom zaljevu. Mnogi ronioci koji su ronili na Karibima, u južnoj Americi i Indijskom oceanu vidjeli su ribe koje izgledaju identično te misle da se radi o našem šparu. Još se jednom podobitelj diplodus poigrala sa vrstama.
Postoji vrsta diplodusa koja je različita od ostalih po svome izgledu, no živi u južnom Mediteranu i Atlanskom oceanu. To je faraon (Diplodus cervinus cervinus) koji je oblikom različit od ostalih diplodusa, a ima izražene crne pruge preko cijelog tijela. Osim zbog jedinstvenog izgleda, ovu se vrstu mora spomenuti još i zbog toga što u današnjem svijetu promjena klime možemo očekivati sve više gostiju koje Jadran prije toga nije vidio. Faraoni su za sada uhvaćeni i u Jonskom moru, na samom ulazu u Jadransko more. Broj riba u Jadranu već godinama opada, vrste nestaju sa svojih staništa kojima su stotinama tisuća godina raspolagale, čak i iz porodice Diplodus iako se brzo razmnožavaju. Njihova borba za opstanak već se događa u njihovim glavama gdje mijenjaju svoju ćud, no jedino što ih može spasiti jest promijena ljudske ćudi, te vršenje selekcije pri lovu. Mnogi ribarski alati kao što su vrše, migavice i puške posebno trebaju paziti na selekciju jer diplodusi su izrazito zahvalni i u vrlo kratkom razdoblju njihova se populacija može vratiti.

Pero Ugarković
1.3.2006