Potaknut sve većim brojem ponosnih vlasnika toliko popularnih drvenjača, odlučio sam svoje četverogodišnje iskustvo u izradi ovog oružja s dušom prenijeti na samograditelje, s nadom da će izbjeći nepotrebne greške i kvalitetno završiti izradu svoje puške ili produžiti vijek već korištenoj. Puška tretirana na ovaj način ponovo postaje nova i traje najmanje 150 dana lova koji uključuje i prijevoz gumenjakom pri čemu se najviše oštećuje. Od epoxi smola preporučam marke koje imaju dugu tradiciju sa smolama i koje imaju specijalizirane epoxije za rad s drvom, kao sto su West sistem, Sicomin, Internacional i dr. Posebno je zanimljiva smola West sistema sa UV zaštitom u komponenti učvršćivača, koja je upravo i namijenjena kao primer prije bezbojnog laka.

Ovisno o proizvođaču, omjeri miješanja komponenti su različiti i treba ih strogo poštivati jer o tom omjeru ovisi i konačna čvrstoća epoxia. Posuda za mjerenje treba biti uska radi veće preciznosti mjerenja i najbolje prozirna sa oznakama koje možemo i sami ucrtati. Preporučam prozirnu bočicu za film. Isto tako, treba poštivati i radnu temperaturu i relativnu vlažnost zraka koja ne smije prelaziti 60%. Idealno je kad vlažnost ne prelazi 50%, a to je kod mene na moru obično onda kada puše bura, no tada je hladno pa treba zagrijavati prostor. Ako se ne pridržavamo uputa o temperaturi i vlažnosti, događa se da sutradan epoxi jos uvijek nije suh tj. tvrd, i često je, čak i kad je potpuno tvrd, masan na dodir. Taj film "masnoće" se stvara kod dodira vlage iz zraka i učvršćivača i jasan je znak da je omjer miješanja pogrešan ili jos češće, da je posao obavljen u neadekvatnim uvjetima. Epoxi smole se razlikuju i po vremenu stvrdnjavanja, pa bih preporučio one sporije, dakle one kod kojih je vrijeme u kojem ih možemo iskoristiti nakon sto zamijšamo obje komponente duže od 20 min. To naravno ovisi i o temperaturi pri kojoj radimo. Idealna temperatura je od 19 - 25°C. Tada je viskozitet idealan i epoxi dovoljno ulazi u pore i ravnomjerno se razlijeva po drvu. Pri radu su obavezne zaštitne rukavice jer je epoxi u toj fazi kancerogen, pogotovo učvršćivač. Najbolje su one za kućanstvo, a mogu se i više puta koristiti. Ako koža dođe u kontakt s ljepilom, nikako ne čistiti acetonom ili razrijeđivačem jer će se pospješiti prodiranje kroz pore kože i odlazak u krvotok. Miješanje se obavlja daleko od očiju. Prvo se u posudu ulijeva smola a potom učvršćivač i nakon toga se polako miješa pune dvije minute uz rub okrugle posude. Epoxi se nanosi novim kistom širine 4-5 cm pokretima dužine 30-50cm od vrha puške prema dolje. Puška je obješena ručkom prema dolje.Treba izbjegavati vraćanje na već namazane površine, a svako ispravljanje mora prestati nakon najviše pola sata ako radimo sa sporim učvršćivačem! Nakon najmanje 24 sata može se pristupiti daljnjoj obradi. Potpunu čvrstoću i umrežavanje epoxi dobiva nakon 7 dana polimerizacije, iako je potpuno tvrd već nakon 8-24 sata - ovisno o tipu i temperaturi. Tek tada bi  preporučio brušenje, pogotovo sa zdravstvene strane.

Pušku je najbolje brusiti papirom omotanim oko drvene letvice dužine 30 cm ili metalnog cilindra određenog promjera kod specifičnih oblina tj. utora poput onoga sa strane vodilice. Pokreti moraju biti dugački i lagano rotirajući uvijek u smjeru godova drva a to znači po dužini puske osim na ručki. Počinje se papirom granulacije 100, nastavlja sa 120 i  završava sa 150. Puška je izbrušena kada je skroz matirana. To je bitno iz dva razloga - bolje prihvaćanje druge ruke i poravnavanje svih neravnina. Treba koristiti zaštitnu maskicu ili jos bolje, brusiti na mokro s vodom - u tom slučaju  završni papir nije 150 nego 100. Ako je epoksi "masan", treba pušku oprati sa mlakom vodom i krpom prije nego što se pristupi brusenju. Nikako sa rarijeđivačem! Nakon što se prebrusi prva ruka epoxia, puška se obriše acetonom i ostavi se najmanje 3 sata u prostoriji gdje će se epoxidirati kako bi drvo poprimilo temperaturu te prostorije. Inače se lako dogodi da se pojave mjehurići zraka zarobljenog u osušenom epoksiju te takva puška nakon prvog izleta na 20 m dubine u moru jednostavno pobijeli i zamuti se. Puška se ponovo epoxidira novim pinelom, ponovo prebrusi i ako je postignuta savršena forma bez da je epoxi ostrugan do drva na nekim mjestima, možemo pristupiti lakiranju. Ako ne, treba dati još jednu ruku epoxia. Pri tom treba paziti na debljinu nanosa epoxia na vodilici. Ako je on predebel, strijelu nećemo moći ugurati u mehanizam, pogotovo nakon sto dođu jos 2-3 ruke poliuretanskog laka. To je najbolje provjeriti montiranjem mehanizma i stavljanjem harpuna u kućište. Vodilicu je najbolje brusiti komadom harpuna 6,5 mm dužine 25 -30cm sa samo jednim namotajem papira. Pokreti su ravnomjerni sa potiskom isključivo prema dolje.

Prije lakiranja epoxi mora biti potpuno suh, prebrušen papirom 150 na suho ili 120 na mokro, potpuno matiran, odmašćen acetonom od masnoće s naših ruku. Najbolje je pušku špricati pomoću kompresora dvokomponentnim brodskim poliuretanskim lakom za exterijere. Dobri se rezultati mogu  postići i pinelom, ali za to treba imati ruku. Dvije-tri ruke laka su dovoljne. Puška se šprica položena na dva konjića u prostoriji čistog poda. Pod može biti i poliven vodom radi prašine. Između lakiranja brusimo lak papirom 280-400 do potpunog matiranja. Naravno, prije toga lak se suši 24 sata!  SRETNO!

Danijel Babin
18.2.2006