Adaptacije ljudskog organizma pri ronjenju

KrvotokLjudsko tijelo je sposobno za čudesne adaptacije u podvodnom svijetu.

Lako je primjetiti adaptivne promjene, kada se nakon zimske pauze ronjenja ponovno krene roniti. Prvi dan je poprilično teško zaroniti dublje i ostati uobičajeno dugo pod vodom. No, već drugi dan nam je puno lakše i tako, svakim je danom tijelo spremnije za boravak u plavom. U tijelu dolazi do adaptivnih promjena. Čak će i netrenirani ronioci pokazati dramatično usporavanje otkucaja srca za vrijeme apnee. Ta pojava se naučno zove DIVING REFLEX.

Krvotok Potapanjem lica u hladnu vodu uzrokujemo automatsko usporavanje otkucaja srca. Na koži lica, posebno oko usta i brade, nalaze se receptori za toplo i hladno, koji mozgu prenose informaciju o temperaturi okoline. Netrenirani ronioci mogu doživjeti iskustvo usporavanja brzine otkucaja do čak 40%. Trenirani ronioci mogu proizvesti i bolje rezultate i to do nezamislivih 20 otkucaja u minuti. Ovaj reflex je također poznat kod morskih sisavaca od kojih neki provedu u apnei i po 20 minuta. Kod životinja se radi o tome da se "virtualno smanje". Naime, zbog smanjenog broja otkucaja srca krv se dijelom povlači iz ekstremiteta u centralni dio tijela gdje su pluća, srce i mozak. Time se "virtualno" smanjuje tijelo koje je potrošač kisika. Stručnjaci na Rhodes Collegu-Memphis proveli su razna ispitivanja vezana za Diving reflex.

Jedno od ispitivanja bavilo se usporavanjem otkucaja srca na temperaturama vode od 37°C, 25,6°C, 14,3°C i 3°C. Ti rezultati pokazali su očitu vezu između temperature vode i otkucaja srca. Dobili su rezultate unesene u tablicu.

 
TEMPERATURA VODE PROMJENA BROJA OTKUCAJA SRCA U %
37,0°C
9,51%
25,6°C
15,44%
14,3°C
20,31%
3,0°C
29,39%

Najveći pad broja otkucaja srca izmjeren je kod jednog studenta i iznosio je 30,4%. Takav rezultat odgovara promjeni broja otkucaja sa normalnih 63,6 na 44,2 u minuti. Na usporeni rad srca utječe i pritisak vode na grudni koš koji stišće i srce.
Druga veća adaptacija tijela kod ronjenja je SPLEEN EFFECT, odnosno "efekt slezene". Trenirani ronioci razvijaju nekoliko različitih fizioloških adaptacija koje vode dubljoj i dužoj apnei. Slezena se tada ponaša kao rezervoar za krv, koji pomaže treniranom roniocu povećati svoje performanse. Njihova se slezena skuplja prilikom urona ispuštajući u krvotok dodatne krvne stanice, koje ujedno nose i kisik sa sobom. Prema autorima iz The Journal of Applied Physiology, slezena japanskih Ama ronioca (profesionalne žene ronioci) koje su proučavali, smanjuje se do 20% kad rone. U isto vrijeme njihova koncentracija hemoglobina u krvi se povećava 10%. Kao što znamo, hemoglobin prenosi kisik u krvi i time se povećava dužina ostanka pod vodom. Kod tuljana se koncentracija krvnih stanica povećava do 65%. Interesantno je da kontrakcija ljudske slezene i rezultantno otpuštanje novih crvenih krvnih stanica ne nastupa odmah, već nakon 15-20 minuta nakon uzastopnog uranjanja. Taj efekt slezene kao i druge adaptivne promjene u tijelu, vjerojatno trebaju pola sata za potpuno djelovanje i to kod treniranih ronioca. Ako se taj proces zanemari, može doći do aritmije srca pri dubokim uronima.
Postoje i druge poznate adaptacije tijela. Krvne žile u koži se kontrahiraju uslijed pojave smanjenja kisika nebili se osiguralo više krvi za vitalne organe. Kemijske promjene u krvi osiguravaju tijelu da raspolaže kisikom što učinkovitije. Najvažnije od svega, roniočev mozak se adaptira dužem periodu apnee. On može ignorirati na duži vremenski period svoj unutarnji glas koji od njega traži disanje.

Sve te adaptacije kao i dobru fizičku pripremu treba proći jedan ronilac prije dubljih urona, bio on podvodni ribolovac ili freediver. Svaka greška se može platiti životom. Tu je još i hiperventilacija koja na neprirodan način produljuje apneu i samim tim nas stavlja u smrtnu opasnost. Pisanjem ovog članka bila mi je namjera upoznati vas sa nekim medicinskim fenomenima ljudskog tijela u apnei kao i upozoriti na opasnosti, ali ne i prestrašiti ili odgovoriti od ronjenja. Sve je u vašim rukama i budite MUDRI.

Jurica Manestar
25.4.2002