More je naše veliko bogatstvo. Uživajući u našem velikom plavetnilu moramo misliti na očuvanje čistoće i života u njemu kako bismo mu se odužili za blagodati koje nam pruža.

More je naše veliko bogatstvo. Uživajući u našem velikom plavetnilu moramo misliti na očuvanje čistoće i života u njemu kako bismo mu se odužili za blagodati koje nam pruža. Mnogi će reći da se oni koji eksploatiraju more ne mogu ubrajati među one koji ga čuvaju. Mogu li konačno podvodni ribolovci naći svoje "mjesto" u moru, koje zasigurno žele očuvati kao svoju istinsku prvu i netaknutu ljubav od djetinjstva?
Od pojave podvodne puške u Hrvata podvodni ribolovci su proganjani kao štetočine i devastatori podmorja. U bivšoj državi i režimu ronilac je bio gotovo kriminalac, te se tek donošenjem Zakona o morskom ribarstvu 1995. g. podvodna puška napokon izjednačila s ostalim alatima u sportsko-rekreacijskom ribolovu. Ipak, tijekom prošle i ove godine bili smo svjedoci čestih napisa u tisku i izjava na televiziji protiv uporabe podvodne puške. Neosnovane tvrdnje o "štetnosti" podvodne puške povod su da i podvodni ribolovci iznesu svoje mišljenje.
Svima nama poznata su međusobna optuživanja korisnika pojedinih vrsta alata i predlaganja mjera zaštite i ograničenja koja bi se trebala primjenjivati na korisnike drugih alata, a ne onog kojim se dotični koristi. Pri tome je najčešći "dežurni krivac" podvodna puška, iako za to ne postoje nikakvi pouzdani dokazi. Mišljenja i zaključci redovito su se donosili na neprovjerenim podacima i paušalnim procjenama. U to ubrajam i izjave g. Tončija Božanića u rujanskom broju Mora (09/1999).
Podvodni ribolovci ne mogu "izlovljavati" ribu jer podvodna puška omogućava skroman ulov, a zakon dopušta dnevni ulov do pet kilograma morskih organizama i jedan trofej teži od pet kilograma. Svaki ulov preko pet kilograma u sportsko-rekreacijskom ribolovu je prekršaj, osim kod riba hrskavičnjača. Točno je da podvodni ribolovci love kvalitetnu ribu, no ne smiju je prodavati, tako da je bespredmetno raspravljati o njezinoj vrijednosti.

Mi vidimo bolje

Za razliku od svih onih koji su sa svojim brodicama na moru, podvodni ribolovci su u moru. U izravnom kontaktu s morem, mi jedini sagledavamo ono što se događa u njemu, te vidimo koji su akvatoriji bogati, a koji uništeni ili onečišćeni. Sve popularniji "big game fishing", ronjenje i podvodni ribolov kao grane turizma nisu "pojava" već realnost i budućnost. Italija, zemlja s najvećom industrijom opreme za podmorje, donosi nam na tisuće gostiju koji uz sunce i plaže traže uzbuđenja u ribolovu bilo koje vrste. Nikada me nisu zabrinjavali turisti, mahom Talijani, koji su kao rekreativci lovili ribu, ali ima i onih koji to nisu. Često smo svjedoci dobro opremljenih brodova i gumenjaka na kojima se mogu vidjeti prijenosni zamrzivači za čuvanje ulovljene ribe. Dok policija, umjesto na ribarnici, nama premjerava ribu i kontrolira domaće podvodne ribolovce, strancima se u cilju promidžbe turizma gleda kroz prste. Takve pojave gdje turisti dolaze u Hrvatsku s namjerom da boravak isfinanciraju prodajom ulovljene ribe trebamo spriječiti i prijaviti. Ribolovne alate, cijenu i dozvole za strane državljane trebalo bi preispitati te uspostaviti kontrolu nad njima.
Cijena dozvole za sportsko-rekreacijski ribolov za hrvatske državljane, mislim da nije uopće upitna, jer je količina ribe koja se lovi svim u sportsko-rekreacijskom ribolovu dopuštenim alatima zajedno s podvodnom puškom daleko od zabrinjavajuće. Svi oni koji su ljubomorni na podvodne ribolovce i njihove ulove imaju kao i svi građani mogućnost ishoditi dozvolu i biti pravi sportski i podvodni ribolovci.
Prava je šteta da mnoga mjesta, posebice otočna kao na primjer Vis i Komiža, nemaju sportska ribolovna društva koja bi okupljala, posebice, mlade u podvodnom ribolovu. Podvodnim ribolovom, naročito natjecateljskim, mogu se baviti samo mlađi ljudi s visokim psihofizičkim sposobnostima, što je nespojivo s konzumiranjem narkotika kao jednog od najvećih poroka današnje mladeži.

Što kažu podaci

Podatke o ulovima u podvodnom ribolovu i natjecateljima dobili smo od g. Nikole Kuljiša iz Splita, predsjednika Komisije za podvodni ribolov u Hrvatskom savezu za športski ribolov na moru (HSŠRM). Savez ima 170 članica od kojih 35 udruga podvodnih ribolovaca. Ulov podvodnom puškom najbolje se može sagledati na službenim natjecanjima u podvodnom ribolovu. Na svim natjecanjima u Hrvatskoj tijekom godine nastupi oko 300 natjecatelja. Komisija za podvodni ribolov HSŠRM-a od 1992. g. prati sva natjecanja u Hrvatskoj te prikuplja statističke podatke o ulovu. Analizirajući ulove na četiri najveća godišnja natjecanja - to su Pojedinačno državno prvenstvo, Ekipno državno prvenstvo, Međužupanijsko prvenstvo sjevernog Jadrana i Međužupanijsko prvenstvo Dalmacije - vidljivo je da se radi o zaista skromnim količinama ulova.
Na međužupanijskim natjecanjima ulov se kreće u prosjeku 1.100 do 2.000 grama ribe po lovcu u pet sati lova, odnosno 200 do 400 grama ribe po satu ulova pojedinog podvodnog ribolovca.
Na Pojedinačnom državnom prvenstvu, gdje se okupljaju svi najbolji podvodni ribolovci, prosjek je oko 1.200 do 2.500 grama po lovcu u pet sati lova, odnosno 250 do 500 grama po satu lova svakog ribolovca.
Na Svjetskom prvenstvu u podvodnom ribolovu održanom u Zadarskom arhipelagu u rujnu 1998. g. okupilo se 60 najboljih svjetskih podvodnih ribolovaca iz 20 zemalja. Ulov je iznosio 2.794 grama po lovcu u 6 sati lova, odnosno 466 grama po satu lova.
Treba navesti i to da na natjecanjima u podvodnom ribolovu 40 do 60 posto sudionika u pet sati lova ne ulovi niti jednu jedinu ribu. Drastičan primjer za to je Međužupanijsko prvenstvo Dalmacije za 1998. g. održano na Hvaru, gdje od 40 natjecatelja čak 32 nisu ulovili niti jednu ribu. Jednako je bilo i ove godine na Međužupanijskom prvenstvu u Dubrovniku. Komentari su suvišni.

Podaci govore i o velikoj selektivnosti podvodne puške, jer se na natjecanjima love ribe teže od 400 ili 500 grama zakonom propisanih dužina. Podvodnom puškom je zapravo gotovo nemoguće loviti nedoraslu ribu. Zbog svega toga podvodnu pušku valja smatrati "najsportskijim" alatom, čemu valja dodati da podvodni ribolov pripada u najzahtjevnije i najteže sportove.
Natjecatelji u podvodnom ribolovu koji sudjeluju na državnim ili međunarodnim natjecanjima postižu zasigurno daleko bolje rezultate od prosječnih podvodnih ribolovaca rekreativaca, budući da cijele godine treniraju i pripremaju se za natjecanje.

Iz svega navedenog moguće je zapravo procijeniti utjecaj podvodnog ribolova odnosno podvodne puške na riblji fond. Prema procjenama i podacima eminentnih stručnjaka Instituta Ruđer Bošković za razdoblje 1970.-1974., podvodnom puškom ulovi se 1 do 3 promila ukupnog ulova pridnene ribe, što se ne razlikuje mnogo od današnjih podataka. Zato ne stoje tvrdnje da je ulov podvodnom puškom u prosjeku skroman jer je riba "izlovljena".

Tko uništava ribu

U Splitu je 27. siječnja ove godine održana javna tribina o suradnji znanstvenika i sportskih podvodnih ribolovaca u praćenju i zaštiti ribljeg fonda i utjecaju rekreacijskog sportskog ribolova na riblji fond. Podvodni ribolovci su tada ponudili znanstvenim institucijama suradnju u pogledu praćenja populacija riba i praćenja ulova u podvodnom ribolovu. Tako smo ove godine kontinuirano dostavljali podatke o ulovima na natjecanjima i ostvarili značajnu suradnju s institutima. Bilo bi dobro da ovakav primjer podvodnih ribolovaca slijede i druge organizacije koje eksploatiraju more.
Prisjećajući se mladih dana, u rujanskom broju Mora g. Slobodan Paparella navodi "ubojstvo" dvadesetak kirnjica. Za svaku osudu je loviti nedoraslu ribu, a to je uostalom i zakonom zabranjeno. Takve slučajeve svi trebamo prijavljivati policiji i inspekcijskim službama, jer su oni "puškari", kako ih naziva g. Paparella, obični krivolovci. Krivolovci su i oni koji podvodnom puškom love noću uz pomoć svjetiljke, oni koji koriste ronilačke aparate, oni koji love nedoraslu ribu, oni koji love više negoli je dopušteno...
Ne miješajmo zakoniti podvodni ribolov i krivolov. Krivolov je sankcioniran zakonom i postoje organi zaduženi za kontrolu pridržavanja zakonskim odredbama.
Podvodni ribolovci ne ubijaju ribu masovno i nedopuštenim načinima, već je love isključivo na dah podvodnom puškom po danu u propisanom vremenu, posjeduju valjanu dozvolu za sportsko-rekreacijski ribolov i za sobom vuku signalnu plutaču. Podvodni ribolovci, nadalje, ne prodaju ribu i ne žive od nje.
Zbog svega toga ogorčeni smo na one koji svakoga tko u ruci drži podvodnu pušku svrstavaju u jedan koš. Svjesni smo da će nam trebati mnogo da educiramo sve one koji ne znaju tko smo, tko nas ne zna prepoznati i da ćemo se morati boriti za svoje mjesto u moru i ribolovu. Od ribolova ne živimo, ali zato "živimo" za podvodni ribolov.

U poznatom splitskom okupljalištu podvodnih ribolovaca caffe baru Big Blue, pored slika najboljih hrvatskih podvodnih ribolovaca možete čuti i pokoju njihovu tajnu. Tako smo našli novovjekog podvodnog ribolovca Darija Marinova, koji je u desetak godina aktivnog bavljenja podvodnim ribolovom došao i do hrvatske reprezentacije. Mjesto šampiona Hrvatske 1998. i vicešampiona 1999. osiguralo mu je čvrstu poziciju u ekipi podvodnih vitezova Hrvatske. Od mladog lovca, nasljednika Frane Zankija, željeli smo čuti kakva je budućnost podvodnog ribolova i stanje ribljeg fonda u moru.
Prema njegovom osobnom iskustvu te iskustvu mnogobrojnih drugih podvodnih ribolovaca, može se ustvrditi da ribe u moru ima, ali ju je sve teže uloviti podvodnom puškom. Zapaža se da je tijekom godina riba postala veoma "pametna". Drži se većih dubina, bježi na otvoreno more i ne dopušta podvodnom ribolovcu da joj se približi.

Neosporno je, to vide i podvodni ribolovci, da se riblji fond iz godine u godinu smanjuje, ali izlov ribe zasigurno nije rezultat upotrebe podvodne puške.

Postoje i tvrdnje o bitnom smanjenju broja pojedinih vrsta ribe, npr. kirnje. Prema uvidu podvodnih ribolovaca, kirnje ima, ali treba je znati naći, što nije lako te se može krivo zaključiti da nema velikih kirnji. Takav je i zaključak stručnjaka dubrovačkog instituta, dok je zajedničko mišljenje da mlade kirnje ima više nego ikada, pa se postavlja pitanje kako su nastale. Možda po "duhu svetome", kako je rekao jedan dubrovački kolega. O pojavi velikih količina zubaca zadnjih godina da se i ne govori.

"Podvodnjaci" nisu ni protiv povratka ukinutih lovostaja za pojedine vrste ribe, ali su za to da tzv. zabranjene zone, ako se uvedu, vrijede za sve ribolovne alate, a ne samo za pojedine kao što je podvodna puška. Ograničavanje jednog "sporednog" alata neće imati nikakva efekta u očuvanju ribljeg fonda.

Kako je kod drugih

Prije uvrštavanja podvodne puške u dopuštene alate sportsko-rekreacijskog ribolova 1995 g. prethodilo je dugogodišnje maksimalno ograničavanje njene upotrebe. Stari je zakon u odnosu na zakone ostalih mediteranskih zemalja u tom pogledu bio daleko najrestriktivniji, a bili smo jedina zemlja u kojoj se za jedan alat sportskog ribolova plaćala posebna naknada. Pogledajmo malo Europu danas.
U Italiji za sportski podvodni ribolov ne postoje naknade već je potrebno članstvo u klubu. Dopušten je ulov do 5 kg ribe i jedan trofejni primjerak. U brodici je čak dopušteno držanje autonomnog ronilačkog aparata kapaciteta do 10 litara za izvlačenje zaglavljene opreme i ulova. Također, puška može biti sredstvo profesionalnog ribolova, a mislim da to treba uvesti i kod nas.
U Francuskoj podvodni ribolov je slobodan, odnosno ne postoji naknada za ribolov, niti ograničenje ulova. Članska iskaznica francuskog nacionalnog saveza vrijedi kao dozvola. Sportski podvodni ribolovci i svi oni koji love podvodnom puškom nikakve morske organizme ne smiju stavljati u promet. Nije dopušteno zajedničko korištenje podvodne puške i ronilačkih spremnika u lovu. Podvodni ribolov se smije obavljati od izlaska do zalaska sunca.
U Portugalu je dopušten ulov do 25 kg ribe ili jedne ribe koja prelazi tu težinu, dok u Španjolskoj nema ograničenja ulova.
Prema hrvatskim zakonima, u sportskom ribolovu dopušten je ulov 5 kg ribe i drugih morskih organizama dnevno i još jedan primjerak istih, pa je nelogična tvrdnja o posebnoj štetnosti podvodne puške, jer je 5 kg ribe dopušteno uloviti bilo kojom vrstom alata u sportskom ribolovu.

Međutim, postoji pogrešna predodžba o mogućnostima ulova prosječnog podvodnog ribolovca. Fotografije u tisku ili emisije na televiziji prikazuju kapitalne primjerke ulova, koji su iznimna rijetkost, a ne pravilo. Isto tako, ulove u podvodnom ribolovu ne može se procjenjivati po ponekom izuzetnom ulovu nekolicine najboljih podvodnih ribolovaca na natjecanjima, budući da su dometi velike većine prosječnih sportskih podvodnih ribolovaca daleko skromniji, a o rekreativcima da i ne govorimo.

Nasuprot tome, ribari zbog poreza ili skrivanja ulova prijavljuju manje količine ulova, pa stručnjaci zaključuju da je ulov ribe slab, jer ribe nema i donose se propisi o zaštiti određene vrste ribe koji ne odgovaraju stvarnoj situaciji, što je kontraproduktivno.

Stoga, prave podatke o podvodnom ribolovu treba tražiti među samim podvodnim ribolovcima, a ne među korisnicima nekih drugih ribolovnih alata koji s predrasudama gledaju na podvodnu pušku. Dovoljno je u tom smislu samo pročitati neke članke u tisku. Točnost njihovih i naših podataka može se provjeriti i prema rezultatima ovogodišnjih natjecanja na našem moru, od kojih su preostala još samo ona u Malom Lošinju krajem prosinca, gdje će se okupiti šezdesetak dvočlanih ekipa iz Hrvatske i Europe. Osim toga reprezentacija Hrvatske ide još početkom listopada na Europsko prvenstvo u Španjolsku, pa njima, kao i svima koji ribu love i vole, želimo mirno more, dobro zdravlje i sportsku sreću.

Zoran Ergović
9.11.1999