Ako carom riba nazivamo zubaca, onda bih titulu zimskog cara cara dodijelio lubinu - ribi koju je u podvodnom ribolovu teško uloviti dvaput na isti način.

Kod ove, svima nam dobro poznate (i vrlo ukusne) ribe, vrijedi pravilo da nema nikakvog pravila. Lovio sam ih po svim vremenskim uvjetima - jugu, buri, maestralu, na svim terenima od otoka do lučica, u vrijeme plime i oseke. Jedan vrlo bitan detalj, koji se ističe je da ove ribe vole valovito i zamućeno more. Način lova je uglavnom na čeku, a nerijetko se mogu ukazati prilike i šuljanjem kroz plićak. Njegovo ponašanje je uglavnom nepredvidivo, tako da se jako često dogodi da vas riba iznenadi smjerom dolaska ili čak dubinom. Dolazi iz plitkog ili dubokog, a ponekad i plivajući "u pola mora".
Hrana mu je sitnija riba, tako da se voli kretati na rtovima, iako voli i uvale lučica, pogotovo one koje posjećuju plivarice ili koče, što ujedno znači i lagani obrok.

Njegovo kretanje kroz more djeluje vrlo samouvjereno, a kao pravom predatoru ribe mu se doslovno miču s puta. Često zna iznenaditi ribolovca svojim direktnim dolaskom na pušku velikom brzinom, a tada hitac mora biti izveden dok se riba još kreće prema roniocu, kada joj je vizualna površina najmanja. Takvi hici su mi posebno dragi, ali i najzahtjevniji. Ipak, posebni je gušt dobiti bracu "na ražanj". Lakši način je u slučajevima kada on samouvjereno i konstantnom laganom brzinom dolazi pred lovčevu pušku okrenut bokom pokazujući svoju eleganciju pokreta i prekrasni profil s namrštenom facom koja plaši sve pred sobom.
Prilikom jednog mog ribolova nakon dosta vremena provedenog u moru, s ulovljena dva "porcijaša", spremao sam se za izlazak iz mora. Ipak, odlučio sam obići još neka mjesta gdje sam redovito viđao razne vrste riba, uključujući i lubine. Pošto se u blizini nalaze vrulje bio je to razlog pojačanog gibanja riba. Ulazio sam sve dublje u uvalu i došao sam do pošte na kojoj sam gotovo uvijek imao susrete s lovinom. Na jednom izbačenom lukobrančiću more je bilo prilično mutno tako da mi je puška dužine 96 cm bila prevelika i teška za manevre.

Nakon par čeka u to sam se ponovno uvjerio. Ribe bi mi se pojavljivale samo na trenutak što je bilo premalo za brzo korigiranje puške i ciljanje, a kamoli za ispaljivanje. Odlučio sam krenuti van iz uvale i kako se more pomalo bistrilo legao sam na pješčano dno sakrivši se iza jednog kamena velikog da jedva njime malo prikrijem glavu. Ubrzo se iz pravca lukobrana pojavio namršteni lik brancina koji kao da je došao vidjeti tko se mota oko njegovog terena. Za gađanje sam imao cijelu bočnu plohu, ali precizni hitac je završio u glavi tako da se pogođeni brancin kao podmornica mirno i lagano spustio na dno. Vaga je pokazala 2,1 kg.
Prilikom lova na brancina ribolovac će često doći u situaciju da mora pušku na brzinu okrenuti i pucati "kaubojski", bez nišanjenja. Takve su situacije vrlo česte kada vas riba totalno iznenadi svojim smjerom i brzinom prilaska. Ako hitac bude uspješan samopouzdanje lovca raste, dok u suprotnom pada i ponekad zna dovoditi do ludila.

Tijekom jednog ribolova po laganom jugu dogodilo mi se da me je brancin tri puta iznenadio smjerom dolaska. Prvi put mi se jedan pojavio iz samog plićaka. Došao je i otišao velikom brzinom, ostavljajući me iznenađenim jer s puškom od 96 cm nisam stigao promijeniti smjer za dobar hitac. Pri sljedećem uronu sam se koncentrirao na plićak, čime zanemarujem pogled prema dubini. Nakon gotovo cijele čeke, reda radi, prije samog izrona okrećem se ka dubini primjetivši da me tko zna koliko dugo promatra "braco" od preko kilograma. Manevar s puškom je, naravno, bio prekasan i on napušta moj vidokrug.
Iskustvom iz prethodna dva urona sljedeću čeku radim kontrolirajući plići dio, ali imajući pod kontrolom pogled u dubinu. Čeka se poprilično odužila i nakon pogleda u plićinu, krajičkom oka primjećujem sjenu koja se približava iz pola metra mora. Još malo okrećem glavu, kako bi dobio cijelu sliku ribe i ujedno okrećem pušku u ručnom zglobu. Hitac je bio onaj kaubojski, bez nišanjenja i sa sretnim završetkom (primjerak od 1,9 kg s pogotkom u škržni poklopac).
Kada lubine susrećemo u jatu (u zadnje vrijeme sve rjeđe), ponašaju se oprezno radeći krug oko lovca i gledajući ga izdaleka, s eventualno laganim približavanjem. Tijekom približavanja na trenutak zastanu okrećući bočnu liniju, ujedno dajući lovcu sekundu do dvije za pribran hitac. Ako u ribe primjetite neodlučnost ili oklijevanje uvijek možete probati odigrati na kartu lubinove izuzetne znatiželje i potaknuti ga na dolazak puštanjem mjehurića iz usta ili laganim lupkanjem kundaka o kamen.

Kao kod većine drugih riba, pa tako i kod lubina, već prvim vizualnim kontaktom možemo uočiti da li je riba uznemirena kada pliva brzo i nervoznih pokreta ili je još mirna kada pliva lagano i samouvjereno. Prema njenom trenutnom ponašanju odlučujemo kada treba ispaliti harpun.

Ako vam se ikada desi da riba velikom brzinom proleti pored vas, ne dajući vam priliku za hitac (zbog brzine prolaska ili udaljenosti), ostavite pušku i pogled u smjeru njegova odlaska, jer postoji mogućnost njegova povratka prema vama i to direktno na vrh harpuna.
Jednom prilikom nalazio sam se na jednoj pošti na Cresu gdje sam najčešće vodio psihološki rat sa zubatcima. Zauzevši poziciju orijentiran u dubinu okretao sam pogled tražeći zubonje. Pogledavši paralelno s obalom, primijetio sam krajičkom oka (koliko mi je to vidno polje to dopuštalo) dvije sjene koje su dolazile iz smjera pličaka. Pratio sam ih pogledom preko nišana, ali nisam dobio priliku za okidanje. Međutim, lubini su napravili kompletan krug oko mene (za cijelih 180°) i izgubili se u plavom. Instinkt mi je govorio da ostanem miran i da očekujem povratak. Nekoliko trenutaka kasnije ista dvojica su ludom brzinom jurili direktno na mene. Jednog od njih sam dobio na ražanj (oko 1 kg težine).
Tehnikom šuljanja sam također imao uspjeha ulovu brancina, ali uglavnom za mirnijeg vremena (iako ne potpuno). Šuljajući se uz kraj, tih dana sam uglavnom bio koncentriran na susret s kakvim šargom, picem, fratrom ili oradom, ali pritom ne treba isključivati i brancina.

Često sam viđao primjerke koji su bili zaokupljeni lovom sitinije ribe u posidoniji te sam im se uspijevao neprimjetno došuljati s leđa. Pritom je vrlo bitno što je više moguće eliminirati rad perajama jer one pojačavaju vibracije u moru, a da o međusobnom i lupkanju o stijene i ne govorim. Opet bi želio naglasiti da more ne smije biti potpuno mirno jer smo u protivnom otkriveni i prije nego negoli ugledamo ribu. Također, ako šuljajući se uz kraj ugledate jato malih ciplića zbijenih u oblak koji se kreću prema vama, zavucite noge u neki procijep ili se jednostavno smirite jer se često desi da jato ima pratnju u obliku nekoliko brancima.
Nastojte ih primijetiti još gledajući kroz oblak od ribica. Nemojte previše birati ni oklijevati jer dok god vas ne ugledaju biti će smireni i opušteni i približit će se vrlo blizu vašeg harpuna. U protivnom, ako budete previše oklijevali lovina će se raspršiti svaki na svoju stranu. Jednom prilikom sam nakon takvog susreta birao između većeg i manjeg, pa sam na kraju ostao bez ijednog. Uvidjevši pogrešku krenuo sam dalje, što je bio još jedan krivi korak. Naime, jedan od dvojce nesuđenih, vratio se ravno na mene i postavio se bočno promatrajući me na sekundu do dvije te se udaljio. Ne treba govoriti da mi je puška bila okrenuta, tko zna gdje, te da nisam očekivao povratak plijena.

Iz svih ovih iskustava sam zaključio da kod ove prekrasne ribe nerijetko dobivamo drugu šansu što i nije baš učestalo u podvodnom ribolovu. Ne smijete zaključiti da je susret s brancinom gotov kada vi pomislite, već kad on odluči da je tako.
Želio bih se još osvrnuti i na one "lijene" brancine - stanovnike lučica (tu ne ubrajam luke u većim gradovima, naseljima i marinama). Oni, stalno opskrbljeni hranom s plivarica, koča ili od domaćih ribara, ne pokazuju baš uvijek pretjeranu želju za susret s podvodnim ribolovcem. Često vas pogledaju iz daleka kružeći i zbunjujući vas svojim izgledom. Zaista, čovjeka podsjete na kakvog šarana zbog dobro i redovito napunjenog trbuha. Tako "našopan" gubi onaj svoj duguljasti elegantni oblik. Posjećujući dvije takve lučice često sam susretao primjerke od preko 3 kg i više, ali oni kao da su svjesni opasnosti koja im prijeti usmjeravanjem puške u njihovom smjeru. Jednostavno lovcu ne daju priliku za pravi hitac i pravo je umijeće nagovoriti ih na prilazak.
Ipak, moj kolega Alan je to uspijevao, pa je stoga on i majstor - učo, a ja smo njegov šegrt - učenik. U ove zimske dane brancine se isključivo isplati tražiti na mjestima za koja ste se više puta uvjerili da su česti putevi ovih predatora. Tako je dovoljno otići na pravo mjesto i napraviti nekoliko čeka ili pak pričekati lubina zavučen u kakvu pukotinu u samom plićaku gdje su redoviti u svojim rutama. Traganje za njima pri zimskim temperaturama mora koje nakon bure mogu biti i debelo ispod 10° C, može dovesti do totalnog debakla ili drugim riječima, vratit ćete se promrzli i bez ribe.

Pisajući ovaj tekst, jedina želja mi je bila da vam iznesem neke svoje doživljaje, mišljenja i iskustva izvučena iz dosadašnjih susreta s ovom plemenitom lovinom. Učinilo bi me vrlo sretnim kada bi uz pomoć ovih mojih dogodovština uspjeli u naumu da prevarite ovog predatora i dobijete ga na stol, pripremljen na jedan od kulinarskih načina, koji su moja druga strast. Želim vam barem malčice valovito more i s(p)retno!

Domagoj Čavlović
4.4.2003