Došao red i na mene da nešto napišem. Konačno! Možda nije neka priča i možda nije neki ulov, ali čovjeka veseli... A i bio je dobar ručak, prava škaproćijada...

Dakle, bilo je to prošli petak. Radni dan. Radim do 4, doma sam u 4 i pol, ručam 5, odmor i već je skoro 6. Iako imam "pametnijeg" posla (trebalo bi učiti   ) odlučujem se baciti se u more pa makar i na sat vremena...

To je ipak najbolji način za ubiti nagomilani stres! Uzimam kratko odijelo i mali x-fire od 60 jer vremena je malo, a more još preko 25 stupnjeva (barem u slojevima gdje ja „operiram“). Odlučujem se za "zicer" (ako to postoji u PR   ) i odlazak na meni najbližu poziciju gdje konačno više nema turista, a i vrijeme mi je naklonjeno, uvjetno rečeno, jer sprema se promjena vremena, diže se more, puni jugo....
Dolazim na poziciju, nigdje nikog, ali već se opasno zacrnilo i u daljini sijeva! Šta ću, već kad sam sve dovukao bacit ću se, uz obalu, pa uvijek mogu pobjeći van ako zagusti! Bacam se. Već je tako zamračilo da bez lampe skoro da ne vidim dno na 10m. Odlučujem se pregledati dobro poznate grote i rupe koje uvijek nude iznenađenja  Nevjerojatno je kako na tako frekventnom mjestu može biti toliko raznolike ribe - pa to je 5 metara od obale na 5-10 metara dubine! A ovog ljeta sam na tom mjestu vidjeo svega: ugora, hlapa, piceve, salpe, kavale, vrane, ali najviše škarpoća! Ima ih jako puno, ali većinom su mali pa nisam na njih obraćao pažnju, ali ponukan ulovom mojeg malog Valtera od 8 godina koji je dan ranije s ostima  izvukao "beštiju" od 350g odlučio sam ih potražiti! Tako i tako za drugo nemam ni vremena a niti naoružanje jer 60-ka s ostima nije nego za rupe! 2 minute nakon ulaska u vodu dok sam još plivao prema poziciji prema meni dolazi jato božiga. Jaka struja nosi me prema njima i sa površine pucam u klupko isprepletenog mesa, nadam se da će mi se posrećiti ali pogadjam "samo" jednog. Nije loše za početak, nisam se ni nadao ciplu sa tako kratkom puškom!

Dolazim na dobro poznate grote i tu se odlučujem usidriti, bacam pedagno na dno i konačno se rješavam bove koja me već nakon 5 minuta izludila uslijed jakog vjetra i struje! Vrijeme je sve gore i gore, ali ne odustajem - pa tek sam počeo! Počinjem pregledavati rupe i na moje iznenađenje i zadovoljstvo pronalazim škarpoće. Ne pamtim kada sam posljednji put imao 100%-tni učinak ali u petak sam pucao 6 puta i imao 6 pogodaka! Nije da je škarpoć neki izazov za podvodnog ribolovca - najteže ga je pronaći i skinuti s ostiju - ali gotovo svaki zaron bio je uspješan i za manje od sata vremena na portapešu je visilo 5 škarpoća i ona božiga s početka! Toliko sam se zaigrao da me počeo hvatati mrak, a valovi su već dobrano tukli u obalu kada sam odlučio izaći! Dok nisam počeo plivati prema obali nisam ni primjetio koliko već grmi i sijeva. Opet se borim sa bovom, sve se petlja oko mene dok pokušavam izaći na obalu. Na jestu gdje su mi stvari vidim 2 ribiča kako se bore sa štapovima. Izlazim sav spetljan u špagu od bove i dok još kunem zbog toga otvara se nebo i prolama se pljusak na koji smo u Puli čekali ravno 2 mjeseca! Ribiči bježe i tom trenutku vidim da i oni imaju jednog dobrog škarpoća - biti će da je danas bio dan od škarpoća! Šteta da sam imao samo sat vremena na raspolaganju, ali pozicija je uvijek tamo gdje je i škarpoći su tamo na poziciji čekaju na nekoj groti uvjereni da su savršeno kamuflirani!   
Nisam žurio, i onako sam sav mokar, a ovaj pljusak će mi barem oprati opremu pa je neću morati nositi na drugi kat na pranje! Skupio sam stvari, potrpao u auto i na cesti se presvukao, tako i tako u tom trenutku bio sam jedina "budala" na moru.
Vaga je kući pokazala ukupno skoro 2 kile, najveći "bodljikavac" imao je nešto sitno preko 400 grama a božiga skoro pola kile. Nije loše za sat vremena lova "ispred kuće"! A koliko sam puta ovog ljeta sa svojim vjernim drugom Mlađom lomio auto po Kamenjacima, Šišanima, Ližnjanima i ostalim "pozicijama", a bilo je dovoljno spustiti se na najbliže moguće mjesto! Sad znam za ubuduće!
U nedjelju smo napravili obiteljsku manjadu, pravu škarpoćijadu sa još par ribica koje su čekale u dubokom (ledu naravno)!
Eto, ovo je moja prva ribolovna priča, možda će nekome biti i dosadna a možda i smiješna, ali moje najveće zadovoljstvo su lica mojih najbližih dok smo svi zajedno uživali u "plodovima" zajedničkog lova! (a bilo bi mi drago da mi se nasmiješi i Submanijina majica jer zahvaljujući i ovom forumu uživam u ovom predivnom sportu!)