Nakon tjedna dosađivanja po faksu, Vedran i ja se dogovaramo da u nedjelju odemo na ronjenje. Dogovor je bio oko 6 ujutro.

Međutim, navečer dolazi Nono i govori mi kako ga ujutro trebam otpeljati do Rijeke jer ima neke preglede. Tako je sve propalo. Cijelo jutro sam bio nervozan, jer nisam mogao na more. Na svu sreću, bili smo gotovi do podneva tako da sam odlučio  ipak skočiti do mora. Odijelo obučem doma i zaputim se. Oko dva sata sam na moru. Dočekala me bonaca, oseka, sunce koje prži... ne obećava previše.

 

Ali meni je svejedno, glavno da ronim. Stavljam peraje, masku, i uskačem u more. Bistrije je nego što sam očekivao. Napinjem pušku, ispuštam zrak iz odijela i krećem u akciju. Dolazim do mjesta na kojem sam već ulovio nekoliko lubena. Napeto gledam prema dubini ne bih li vidio kojeg, ali nema ničega. Pripremam prvi zaron i zaranjam. Dok lagano padam prema dnu, razmišljam di bi bilo najbolje napraviti čeku. Legnem iza jednog kamena, okrenut prema dubini. Gledam na sat - točno petnaest metara. Čekam, ali ništa ne dolazi. Najednom se ribice oko mene uznemire i počnu biježati prema kraju a crneji se počnu skrivati po rupama. Mislim, sigurno lica, ali ništa ne dolazi. Gledam oko sebe ali ništa za vidjeti. Pogledam prema dubini i ugledam crnu siluetu kako lagano klizi prema meni. Lagano se povlačim iza kamena, i okrećem pušku prema silueti. Sve je bliže i  već se lagano vidi glava lubena. Sav uzbuđen ciljam i gađam ga na ražanj. Očekujem borbu ali ništa, Legalos je napravio svoje. Pogodak je bio točno među oči, tako da je ostao na mjestu bez ijednog trzaja. Izranjam i divim se ribi, gledam na sat - 2,40 min. A meni je izgledalo kao cijela vječnost. Krenem na kraj ga skinuti sa strijele, ali negdje je zapela, budući je prošla skoro kroz  čitavu ribu. Dugo sam petljao sa izvlačenjem strijele, ali nije išla van. Na kraju sam morao prerezati krenu i provući strijelu na drugu stranu. Stavljam ga na nizac i krećem dalje. Ronim preko jedne punte, ali od ribe ni R, samo manji fratri i šarzi. Nakon punte dolazim do jednog mjesta di bude lubena i zaranjam iza jednog kamenog bloka. Nakon desetak sekundi dolazi jato lubena iz dubine. Komadi od dvije kile naviše, ali ne žele doći na puškomet. Najednom najveći iz jata lagano krene prema meni, izgleda malo veći nego ovaj što mi je na pojasu. Zaustavlja se i počinje se okretati. Gađam ga, ali neuspješno! Predaleko je i za Legalosa. I dalje sam ih tražio, ali bezuspješno. Nastavljam dalje i dolazim do jedne plaže. Roneći preko pijeska u daljini ugledam jato cipala. Zaronim na dno, ali oni kao da me nisu ni vidjeli – još uvijek lagano pasu po dnu. Lagano se povlačim rukom prema njima. Jedan iz jata se diže i ugleda me. Priljubljujem se uz dno. Sada se već cijelo jato se dignulo sa dna i krenulo prema meni. Ciljam najvećeg ali promašujem. Nakon dvadesetak metara susreo sam još jedno jato koije se kretalo po dnu. Gađao sam jednog u padu, ali opet promašio. Postalo mi je hladno, te sam krenuo natrag. U povratku nisam vidio ni ribice. Doma je vaga pokazala 3,05 kg .