Obitelj glavoča (Gobiidae) najbrojnija je svjetska obitelj riba, sa približno 2000 vrsta koje žive i u slatkim i u slanim vodama. Jadransko more izrazito je pogodno za ove vrste, pa su i kod nas najbrojniji od svih riba. Većina ih je sitnog rasta, a kako su još i statični te bojom odlično prilagođeni dnu na kojem žive, glavoči ljudskom oku najčešće promaknu. Neke vrste razvile su simbiozu s drugim morskim organizmima (rakovima, vlasuljama), a neki skidaju parazite sa slučajnih mušterija. Najveći glavoči na svijetu su Indonezijski (Mugilogobius sarasinorum)  i Kongoanski (Gobioides sagitta), obje vrste mogu narasti do 50 cm u duljinu.
Najveći jadranski i mediteranski glavoč je Glavoč pločar (Gobius cobitis) koji naraste do 27 cm i dosegne težinu od 0.5 kg. Boju je teško opisati budući da je prošaran raznim nijansama žućkaste, smeđe, zelenkaste, itd. Najčešće nalikuje na mramornu figuru. Lako ga je prepoznati po veličini, oblom stomaku, krupnoj glavi i debelim usnama. Trbušna peraja mu je formirana kao lijevak i njom se služi za čvrsto prijanjanje uz podlogu. Pločar je rasprostranjen po cijelom Jadranu i to na njegovim najplićim dijelovima. Obitava u škrapama uz obalu, ispod kamenja te u raznim predmetima na morskom dnu i izgrađenim zidovima. Brojan je i na mjestima gdje ima izvora slatke vode. Svejed je, hrani se određenim vrstama algi ali i svom organskom hranom pa se ponekad u njegovom golemom želucu nađu i sasvim neobične stvari. Pare se krajem proljeća, nakon druge godine života. Mužjak čuva jajašca koja su prilijepljena za stijenu i ne hrani se dok se ne izlegu, pa mu se zbog gladovanja masa značajno smanji. Ono što je zanimljivo je da se u prirodi Pločar često mrijesti s Mrkuljem (Gobius pagenellus), zvanim još i kamenjar ili noćar. Mrkulj je izgledom dosta sličan pločaru, živi na istim područjima no uglavnom se drži zatvorenijih uvala gdje je slabiji protok morske vode. Brojan je i u lučicama. Živi dosta plitko, ponekad mu skrovište ostane sasvim na suhom zbog oseke i tada privremeno preseli na novu lokaciju. Obično narastu do 12 cm, ali hibridi mogu biti i veći. Ova vrsta je aktivnija noću, kada se s umjetnom rasvjetom mogu vidjeti u plićaku. Najčešće su slične boje kao i pločari, a lako je uočljiva i žućkasta ili kod većih narančasta linija na vrhu prvih leđnih peraja. Ponekad poprime sasvim crnu boju, pa ih je lako zamijeni za vrstu Glavoč blatar (Gobius niger) kojega zovu i Crni glavoč. Razliku je najlakše uočiti po velikoj i izdignutoj prvoj leđnoj peraji, ponekad i sa nekoliko duljih antena koje su pogotovo izražene kod mužjaka. Ovaj glavoč naraste do 16 cm dužine. Također, boje mu prilično variraju ali najčešći su posve crni ili tamnoljubičasto-sivi, a na muljevitom dnu svjetlosivi. Lako ga je uočiti na pijesku, jer se tamnom bojom izdvaja od svijetlog dna. Obično sam izradi svoju nastambu u pijesku, ili mu za to posluži nekakav kamenčić. Vole se skrivati i oko otpadaka koje bacaju ljudi - konzerve, čizme, automobilske gume... Iz tog razloga njegovoj populaciji ne smeta naše dugogodišnje bezobzirno ponašanje prema moru. Mrijeste se u ljetno doba, te je kao kod svih Gobiusa mužjak zadužen za brigu o jajašcima. Obitava na svim muljevitim i pjeskovitim područjima Jadrana na dubini od 1 do 30 metara, a voli i ušća rijeka. To ga vjerojatno čini i najrasprostranjenijim glavočem kod nas. Po brojnosti uz njega sigurno ne zaostaje ni sitni Bjelčić (Gobius bucchichii) koji je dobio ime po Hvarskom prirodoslovcu Grguru Bučiću. Naraste samo do 10 cm, a obitava na cijeloj našoj obali i to u samom plićaku - najčešće do 5 metara dubine. Pogoduju mu svi tipovi obale, jedino nije brojan na čistim pješčanim plažama kojih kod nas baš i nema puno. Zaštićen je od žarnjaka posebne vrste vlasulje (Anemonia sulcata) u koju se zavuče u slučaju opasnosti. Zbog sitnog rasta, najčešće ga doživljavaju kao mladog glavoča neke druge vrste. Boje moze biti bjelkaste, žućkastosive ili svijetlosmeđe, s tamnijim pjegama na boku. Često se zbog manjeg rasta i jednostavnog uzgoja drži u kućnim morskim akvarijima, kao i Blijedac (Gobius fallax) (Slika 1). Ove vrste se razlikuju po tome što Blijedac nema zatvorenu trbušnu peraju, a boje su mu dosta življe i izraženije nego kod Bjelčića.

Još jedna sitna vrsta, Zlatni glavoč (Gobius auratus) po obliku tijela podsjeća na bjelčića, no boja i stanište su im posve drugačiji. Dok je Bjelčić riba koja boravi isključivo uz samu obalu, Zlatni glavoč nastanjuje kamenita područja bogata algama od 1 do 40 metara dubine. Kao što mu samo ime govori, žućkastozlatne je boje i to po cijelom tijelu osim nekoliko tamnijih mrljica na bokovima. Također, može narasti samo do 10 cm i pogodan je za držanje u malim kućnim akvarijima. Najčešće je meta podvodnih fotografa i snimatelja zbog zanimljive boje i statičnosti. Sitni glavoči su jednako ukusni kao i veće vrste, no zbog veličine nemaju nikakvu gastronomsku publiku a ni način ribolova ne može biti definiran. Veći glavoči često se jedu prženjem, te pomiješani s ostalom ribom u ribljoj juhi. Iako mnogi tvrde da su glavoči ukusne ribe, nisu ni približno cijenjeni kao gospodarski važne vrste a pošto ih nije teško uloviti jer uzimaju bilo kakav mamac, ni udičari ih ne cijene previše. Uz pločara, naš puk sigurno najviše lovi i konzumira dvije naredne vrste. Prva je Krvoust (Gobius cruentatus)kojega je lako razlikovati po boji tijela - smeđa sa velikim bijelim mrljama, te vrhovima peraja koji su obično plavkaste boje. Prepoznatljiva odlika po kojoj je dobio ime su njegova usta, koja izgledaju kao da su našminkana crvenim ružem za usne. Njegov dom su slane vode od 2 do 50 metara dubine i kamenito dno bogato raznim algama. Sigurno se najviše lovi udicom, a i ostali pribori ne zaostaju. Naraste do 20 cm duljine. U jesen se mrijesti i tada ih je najteže uloviti, jer čuvaju jajašca. Kako su izgledom slični i poklapaju se u periodu mrijesta, ponekad se križa s vrstom Bilac (Gobius geniporus) koja je također jedna od najčešćih vrsta glavoča u Jadranu i druga od dvije gorespomenute  koje se često degustiraju. Razlog je sigurno u tome što je ova vrsta uz krvousta i pločara dosta većeg rasta od prosječnih glavoča iz našeg mora. Naraste do 18 cm duljine, boje je bjelkastosmeđe ili žućkaste. Po cijelom tijelu išaran je mrljama istih boja, a uz bok ima pravilno poredane tamnosmeđe mrlje slično kao kod Bjelčića. Voli i uvale i dublje more koje nije izloženo velikim strujanjima i valovima. Najčešće se nalazi na pjeskovitom dnu, ne čisto pjeskovitom već bogatijem sitnim razbacanim kamenjem i algama. Za razliku od krvousta koji ne voli utjecaj slatke vode, ova vrsta je brojna i oko ušća rijeka.
Od roda Gobius nabrojat ćemo još neke vrste koje žive kod nas. To su: Crnobok (Gobius vittatus) (Slika 2), sitni glavoč koji izgledom i bojom nevjerojatno podsjeća na Slinguru (Parablennius rouxi). Naraste do 5 cm, a živi na dubinama od 20 do 50 metara. Schmidtov glavoč (Gobius strictus) (Slika 3) sitni je sivkasti glavoč s tamnim mrljama po  boku.
Još jedna jadranska vrsta, Kolombatovićev glavoč (Gobius kolombatovici) obitava na nekoliko lokacija Južnog Jadrana. Živi na dubinama između 15 i 30 metara. Do nedavno nije bio zabilježen kao zasebna vrsta, ali novijim metodama to je nedvojbeno potvrđeno. Žućkaste je boje s vidljivim narančastim mrljama po tijelu. Naraste do 10 cm, a svoju nastambu sam iskopa u šljunku ili pijesku. Uvijeni glavoč (Gobius couchi) (Slika 4) također je novootkrivena Jadranska vrsta koja može narasti do 10 cm. Živi u plićaku, na muljevitom i pjeskovitom dnu gdje obitava u bilo kakvom predmetu na morskom dnu. Sivkasto-zelenkaste je boje s tamnijim mrljama. U zapadnom Mediteranu živi Steinitzov glavoč (Gammogobius steinitzi) (Slika 5), a kod nas je pronađen u jednoj špilji na Krku. Naraste do 4 cm i obitava na dubini do 15 metara. Šareni glavoč (Gobiusculus flavescens) (Slika 6) upitan je za Jadran i Mediteran, no ipak se spominje kao jadranska vrsta u nekim literaturama. Naraste do 6 cm i živi u samom priobalju, češće kraj ušća slatke vode. Mliječ (Aphia minuta) je jedna od rijetkih vrsta glavoča koja nije izričito vezana za morsko dno. Ova vrsta živi nektonski, iznad muljevitih i pjeskovitih dna do 50 metara dubine. U svijetu je poznat kao "prozirni" ili "staklasti" glavoč. Vrlo je sitan, naraste svega do 5 cm duljine. Voli hladnije more i zato je brojniji u sjevernom Jadranu, no nije rijedak ni u južnom. Ovako sitan, prži se u ulju i jede neočišćen poput gavuna. U ljetno doba kada se mrijesti na sebi ima crne mrljice. Kod nas se aktivno lovi posebnim sitnim mrežama, pogotovo u sjevernom Jadranu u zimskim mjesecima. Biolozi upozoravaju da je izlov velikih količina ovih malih ribica izuzetno štetan, te da ga treba zaustaviti - Mliječ je hrana mnogim ribama otvorenog mora i smanjenje njegove populacije moglo bi dovesti do drastičnih poremećaja u ekosistemu. Mreškan (Buena affinis) (Slika 7) je kod nas brojniji samo u Kvarneru. Ovaj glavoč naraste svega do 3 cm i živi na pješčanom dnu do 25 metara dubine. Žućkaste je boje sa crno obrubljenim ljuskama. Istarski glavoč (Didogobius splechtnai) (Slika 8) hrvatsko ime je dobio zbog toga što je pronađen u jednoj špiljici pored Pule. Ova vrsta je jedna od najmanjih i naraste samo do 2.5 cm. Glavoč Sedlan (Chromogobius zebratus) na engleskom jeziku nosi ime "Kolombatovic's goby" po našem biologu Juraju Kolombatoviću. To je svojevrstan paradoks, jer je ranije spomenuti Gobius kolombatovici također dobio njegovo ime. Ova vrsta karakteristična je za Mediteran, dok u Jadranu i nije toliko brojan. Naraste do 5.5 cm. Tijelo mu je prozirno bijele boje, s mrljama koje su poredane uzdužno. Živi na koraljnom dnu do 50 metara dubine. U Jadranu još obitava i Plosnati glavoč (Chromogobius quadrivittatus) (Slika 9). Živi uz obalu između stijena, a može narasti do 5.5 cm. Ima prekrasne crno-bijele šare po tijelu, a trup mu može biti žućkast do smeđ. Korčulanski glavoč (Corcyrogobius liechtensteini) (Slika 10) otkriven je na Korčuli, a inače je poznat i na nekim Mediteranskim lokacijama. Naraste do 3 cm, a boravi u pećinama i strmim obalama bogatim raznim koraljima. Sivkaste je boje sa sitnim crnim točkicama. Gulijev glavoč (Lebetus guilleti) (Slika 11) sitna je vrsta koja naraste do 3 cm i brojniji je u Europskom dijelu Atlantika. Kod nas je otkriven u novije vrijeme. Na sebi ima bijele i smeđe šare, ovisno o boji podloge. Obično živi na šljunkovitom području do 30 metara dubine.
Jadran ima i svoje endemske vrste glavoča, a jedan od njih je i Vodenjak (Knipowitschia panizzae). Ova vrsta živi na ušćima rijeka a zalazi i u posve slatke vode. Navodi se kako mu je populacija ugrožena uništavanjem riječnih ušća. Bijeložućkaste je boje s mrljama po tijelu, koje su osobito guste bliže repu. Naraste do 6 cm a boravi na muljevitom dnu bogatom algama. Pored njega, u Jadranu živi i njegov rođak Kavkaski glavoč (Knipowitschia caucasica)(Slika 12). Ova vrsta je dosta slična, no nešto je tamniji te ima obrubljene ljuske. Također živi na ušćima rijeka te u nekim jezerima u blizini mora, npr. u Vranskom jezeru. Četveropjegi glavoč (Deltentosteus quadrimaculatus) (Slika 13) još je jedan od mnogih vrsta glavoča koje relativno nezapažene žive u Jadranu. Žućkaste je boje, s četiri crne pjege na boku. Ova vrsta živi dublje nego većina drugih glavoča, do 300 metara dubine, stoga ga možemo naći jedino u koćarskim ulovima. Naraste do 9 cm. I on ima svog rođaka, a to je Zuban (Deltentosteus collonianus) (bez slike). Ovaj glavoč boravi na dnu od 10 do 120 metara dubine i često se slučajno ulovi koćama. Preferira dna bogatija algama, a naraste do 8 cm. Izgledom je sličan četveropjegu, samo što ima crnu pjegu i na leđnoj peraji. Balearski glavoč (Odondebuenia balearica)također je jedna od endemskih mediteranskih vrsta glavoča koje žive i u Jadranu. Obitava na koraljnom dnu, od 25 do 70 metara dubine. Kako živi među koraljima i crvenim algama, i sam je poprimio takvu boju. Osim crvenog trupa na njemu su vidljive još i tamne pruge. Glavoč koji se kod nas zove Repaš (Lesueurigobius suerii) (Slika 14) živi do 300 metara dubine i dug je do 9 cm. Nitko ne zna koliko je kod nas rasprostranjen. Tijelo mu je bijelo i izduženo, s većim repom.
Čini se da je njegov rođak Veleljuskaš prvoperac (Lesueurigobius friesii) kod nas dosta brojniji. Često se ulovi koćama na dubini od 10 do 150 metara. Žive u rupama zajedno sa škampima, vjerojatno u nekoj vrsti simbioze. Kako kod nas škampa ima u velikim količinama, tako je i ovaj glavoč dosta česta riba. Naraste do 8 cm dužine. Boje je bijelosivkaste sa vidljivim tamno obrubljenim i šarenim ljuskama, leđne peraje su mu dosta dugačke. Prilično je atraktivna ribica zbog lijepih boja. Mliječić (Crystallogobius linearis) (Slika 15) je vrlo sličan Mliječi pogotovo zato što je proziran, no gledajući mikroskopski (ipak ta riba naraste najviše do 6 cm) vidi se dosta različitosti. Boravi do 400 metara dubine, a pri kraju života kada se mrijesti odlazi na pješčano dno i nakon mrijesta ugiba. Osim ove dvije prozirne vrste, u Jadranu obitava i Pučinska mliječ (Pseudaphya ferreri) (bez slike). Također je sitan, samo 4 cm, proziran ali sa velikom crnom pjegom na početku repa. Boravi nektonski na pučini, osim u doba mrijesta kada se skuplja iznad pjeskovitog dna u velikim jatima.

Ako vam je dosadašnjeg teksta već preko glave, ni drugi dio neće biti ništa manje obiman. U Jadranu živi puno vrsta glavoča, a sve ih treba spomenuti barem ukratko. Nastavit ćemo sa rodom Pomatoschistus, a prvi od njih je Glavočić crnotrus (Pomatoschistus canestrinii). Ovo je naša autohtona sorta glavoča koja živi u zaljevima i ušćima rijeka, pogotovo na sjevernom Jadranu. Naraste do 5.5 cm. Boje je pepeljaste, a posut je sitnim i brojnim crnim točkicama po tijelu. Rašljorepić (Pomatoschistus knerii) (Slika 16) vrsta je o kojoj se malo zna. Poznato je samo da živi na Jadranu i u Mediteranu, na poljima posidonije. Najveći izmjereni primjerci duljine su 4 cm. Kaljužarić (Pomatoschistus marmoratus) (Slika 17) obitava u obalnim pjeskovitim plitkim uvalama i pjeskovitim kanalima do 50 metara dubine. Ovaj glavoč boju je prilagodio pješčanoj podlozi na kojoj obitava, te je vrlo teško uočljiv. Naraste do 5 cm, što je izgleda i prosjekza glavoče ovog roda. Kao i većina malih glavočahrani se larvama i planktonskimračićima.
Šiljoglavi glavoč (Pomatoschistus quagga) koji naraste do 6 cm pronađen je na više lokacija u srednjem Jadranu, te se kod nas smatra brojnijom vrstom. Živi do 50 metara dubine, najčešće na pjeskovitom dnu bogatom posidonijom. S gornje strane je bijele a sa donje žućkaste boje i naravno, kao i većina glavoča, po tijelu ima mrlje ili pruge. Kod nas je čest i Bathov glavoč (Pomatoschistus bathi) (Slika 18), sitna i dobro kamuflirana vrsta koja živi na pješčanom dnu do 20 metara dubine. Naraste samo do 3 cm i jedan je od najmanjih predstavnika ovoga roda. U Jadranu je zabilježena i vrsta za koju se sumnja da živi kod nas, Glavočić Tortonese (Pomatoschistus tortonesei) (Slika 19). Ako među vama ima amaterskih istraživača, pronalazak ovog glavoča u Jadranu može biti pravi izazov. Gotovo je proziran do ružičast, ima nekoliko tamnijih mrlja ili pruga i sitne točkice na leđnoj peraji. Za razliku od njega, Pjeskuljaš (Pomatoschistus minutus) je dosta brojan. Živi na obalnim pjeskovitim terenima u blizini riječnih ušća gdje se okupljaju manji glavoči pa sve do 200 metara dubine. Naraste do 11 cm, što je prilična veličina za ovaj rod. Najčešće se pronalazi u utrobi pridnevnih grabežljivih riba. Sićušni glavoč (Pomatoschistus microps) (Slika 20) još je jedna diskutabilna Jadranska vrsta. Naraste do 4 cm a živi na pjeskovitim i muljevitim dnima dalje od obale, te u plićacima estuarija. Boje je tamno žute s nekoliko tamnih prugica. Njegovo prisustvo u Jadranu tek treba potvrditi. Dvotočkaš (Pomatoschistus pictus) brojan je u Europskom dijelu Atlantika, dok u Jadranu njegova podvrsta (Pomatoschistus pictus adriaticus) obitava na travnatim dnima od 10 - 100 m dubine. Naraste nešto dulji od 5 cm. Mužjaci su žućkaste boje s nekoliko dvotočki po boku, a ženke su nešto blijedije. I na kraju poslijednji otkriveni predstavnik ovog roda, Norveški glavoč (Pomatoschistus norvegicus) (Slika 21). Ovaj glavoč živi na pjeskovitom dnu od 10 do 300 metara dubine, a brojniji je u sjevernim morima po kojima je i dobio ime. Obojan je svim tipičnim "glavočkim" šarama, dok su ženke blijede kopije mužjaka.
Evo konačno i jedne vrste koja može narasti veća, pa se i aktivnije lovi na Jadranu. Glavoč travaš (Zosterisessor ophiocephalus) kao i što samo ime govori živi na područjima plitkih algi, obično u lagunama i zatvorenim uvalama. Prisustvo slatke vode mu godi, i radi toga je brojniji na lokacijama u blizini ušća rijeka. Naraste do 25 cm i drugi je po veličini iza pločara, no zbog manjeg broja staništa nije toliko poznat - iako je na lokacijama gdje obitava brojan i lovi se u velikim količinama. Prošaran je maslinasto-žućkastim bojama, s dosta tamnih nepravilnih mrlja. Mrijesti se u proljetno doba, kada mužjak kao i kod ostalih vrsta čuva oplođena jajašca dok se ne izlegu. Glavočić vivak (Vanneaugobius pruvoti) (Slika 22) živi na dubinama od 60 do 200 metara na kamenitijem dnu. Boju mijenja obzirom na podlogu na kojoj se nalazi, pa ulovljeni primjerak najčešće brzo izgubi prirodnu boju. Naraste do 4 cm. Batoglavčić (Millerigobius macrocephalus) u Jadranu živi na plitkom pjeskovitnom dnu bogatom algama, najčešće u polu- slatkovodnim lagunama. Crvene je boje s tamnim okomitim prugama, a naraste do 3.5 cm.  U špiljama živi još jedan crveni glavoč, Pećinski (Speleogobius trigloides) (Slika 23). Također po tijelu ima crne pruge, ali malo ukošenije nego kod Batoglavčića.  Pronađen je samo u Jadranu, na nekoliko lokacija u podvodnim špiljama. Sakupljeni primjerci bili su duljine do 2.2 cm. Kamenjarić ili Zebrasti glavoč (Zebrus zebrus) (Slika 24) brojan je u Jadranu, i to u samom plićaku gdje se skriva među raznim algama. Voli zatvorene uvale posve slanog ili bočatog mora. Naraste do 6 cm. Po imenu se da zaključiti da je išaran prugama slično zebri, samo su kod njega pruge maslinastozelene i bijele. I konačno na kraju atraktivni Glavoč Leopard (Thorogobius ephippiatus), vrsta koja često pozira pred podvodnim kamerama i foto aparatima zbog prekrasnog izgleda i boja te zato što je čest i brojan na atraktivnim ronilačkim lokacijama. Živi na strmijem dnu koje je bogato špiljama od 5 do 40 metara dubine. Tijelo mu je prozirno bijeloplave boje s tamnim plavoljubičastim (indigo) do smeđim mrljama koje podsjećaju na leopardovo krzno. Naraste do 13 cm, te spada u veće glavoče Jadrana. Osim Leoparda spomenut ćemo i njegovog rođaka koji je kod nas pronađen u okolici Splita te na još nekoliko lokacija u Mediteranu, a to je Veleljuskaš trećeperac (Thorogobius macrolepis). Glavoča sličnog imena već smo spomenuli (prvoperac), a ovaj je dobio ime po izduženijoj trećoj šipčici leđne peraje. Naraste do 7 cm duljine.

Tko može znati koliko još vrsta glavoča ima u Jadranu i jesu li ovi otkriveni brojniji nego što mislimo. Većina vrsta je vrlo sitna i bojom tijela odlično prilagođena dnu na kojem živi, pa je potrebno jako puno vremena i strpljenja da bi ih otkrili - čak i na poznatim obitavalištima. U Mediteranu se također krije veliki broj glavoča koji su potencijalni stanovnici Jadrana, a kako je tijekom posljednjih godina veliki broj i pronađen moguće je da u skoroj budućnosti te ili možda neke nove endemične vrste budu pronađene i u Jadranu. Evo i slika svih glavoča tj. glamaca (da konačno kažemo i drugi česti naziv u Hrvatskoj), koje smo spomenuli u ovome tekstu. Neke od ovih vrsta toliko su rijetke da im je fotografiju gotovo nemoguće pronaći putem bilo kakvog medija, a s drugim rijetkim vrstama bilo je sreće jer postoje zaljubljenici u sitne glavoče koji se bave istraživanjem i imaju odlične internetske stranice.

Pero Ugarković
31.10.2006